3.Bojna 57.brigade HV-a “Marijan Celjak” u Oluji

Potkraj listopada 1994. godine 3. bojna iz Ivanić-Grada prešla je iz sastava 125. pukovnije Novska u sastav 57. brigade „Marijan Celjak” Sisak. Do početka vojno-redarstvene operacije „Oluja” snage jedne satnije iz sastava 3. bojne bile su mobilizirane radi čuvanja obrambene linije u selu Novo Selo kod Komareva pod zapovjedništvom 1. bojne 57. brigade. Svaka tri mjeseca satnija se mijenjala i na taj su se način sve 3 satnije u sastavu 3. bojne izmijenile na crti obrane. Ostale postrojbe i Zapovjedništvo nisu bili mobilizirani, a najuži dio Zapovjedništva 3. bojne mobiliziran je po potrebi pri zamjeni satnija na crti obrane.
Nakon akcije „Bljesak” u svibnju 1995. godine 3. bojna bila je kadrovski potpuno ekipirana i formacijski popunjena, a oružje i oprema, osim sredstava veze, pohranjeni u skladištu u Ivanić-Gradu. Neposredno pred „Oluju” na smjeni u Komarevu bila je 3. satnija s ukupno 126 pripadnika na čelu sa zapovjednikom Vladom Tepešom.
Na znak mobilizacije, dana 31.07.1995. godine, Zapovjedništvo 3. bojne, počelo se okupljati po načelu samopozivanja. Istovremeno je počela i mobilizacija, sukladno Planu mobilizacije, posredstvom Ureda za obranu Ivanić-Grad. Mobilizacijsko zborište 3. bojne bilo je na području Lovačkog doma Topolje. Tijekom noći 31.07. na 01.08.1995. godine sve je bilo u pokretu: pristizali su vojni obveznici i mobilizirana vozila. Zapovjednici tada preuzimaju oružje, streljivo i drugu vojnu opremu izuzetu iz skladišta u Ivanić-Gradu, te zadužuju bojovnike u svojim postrojbama. Odaziv je vrlo dobar, ali primjećuje se veći broj vojnih obveznika bez odori, a to znači da jedan dio pristiglih još nije bio u ratu. Tijekom noći, u obilazak 3. bojne dolazi v.d. zapovjednika brigade, bojnik Stjepan Grgac i utvrđuje da sve teče po planu.
Od tog trenutka operativno započinje borbeno djelovanje 3. bojne 57. brigade HV-a u vojno redarstvenoj akciji „Oluja”. Događaje i njihov slijed pratit ćemo kroz ratni dnevnik 3. bojne, kao i kroz izvješće zapovjednika 3. bojne, raščlambe u Zapovjedništvu 3. bojne, te ratne dnevnike zapovjednika osnovnih postrojbi. Uz postojeću dokumentaciju, koristit će se i zapisi iz drugih izvora: povijesnih dokumenata, pisanih zapovjedi, napisanih knjiga i monografija te izjava i intervjua sa sudionicima “Oluje”.
Nakon zapovjednog izviđanja mjesta okupljanja (taborišta) bojne, a nakon provedene mobilizacije, u popodnevnim satima 01.08.1995. kompletna postrojba premješta se iz Ivanić-Grada na rijeku Odru nedaleko od Siska. Tijekom popodneva i večeri uređuje se mjesto privremenog boravka, vrši se borbeno osiguranje, utvrđuju i otklanjaju nedostaci. Najveći problem zapovjedništvu 3. bojne predstavlja nedostatak sredstava veze i intendantske opreme, što brigadna logistika iz Siska obećava da će biti vrlo brzo riješeno. Postrojba noć provodi mirno, na otvorenom, i priprema se za sljedeći dan.

Zapovjedno mjesto 3-bojne u selu Novo Selo

Sljedećeg dana, 02.08.1995., vrši se ubrzana obuka bojovnika. Zapovjedništvo brigade provodi zapovjedno izviđanje borbene linije radi upoznavanja s terenom i sa zamislima zapovjednika za napad. Nazočni su zapovjednici bojni i nižih postrojbi brigade. Zapovjedno izviđanje, uz zapovjednika brigade, Stjepana Grgca, vodi zapovjednik 3. satnije 3. bojne, Vlado Tepeš. Nakon izvršenog izviđanja, zapovjednik 57. brigade Stjepan Grgac dolazi u Zapovjedništvo 3. bojne, smješteno u Novom Selu. Još jednom se analizira cjelokupna situacija, kao i zadatak 3. bojne u okviru napadnog djelovanja 57. brigade. Tom prilikom zapovjedniku Grgcu iznijeti su prijedlozi o kojima nije bilo riječi prilikom izviđanja terena. Naime, pripadnici 3. satnije, koja je na terenu već bila gotovo četiri mjeseca, uočili su slabosti u obrani neprijatelja i mogućnost bržeg uključivanja 3. bojne u borbene aktivnosti kada akcija krene. Zapovjednik 3. bojne, Ivan Janković, o tome kaže: ,,U razgovoru, zapovjednik 3. satnije, Vlado Tepeš, predložio je zapovjedniku brigade da 3. bojna u napad krene iz Novog Sela, prema Kotar šumi, pravcem koji je on, zajedno s pripadnicima 3. satnije, izvidio i djelomično razminirao. Nakon kraćeg razmišljanja, zapovjednik brigade upitao me što mislim i slažem li se s takvim prijedlogom. U odnosu na plansko uvođenje bojne, ovo Tepeševo mi se više sviđalo. Uvidjevši prednosti ove zamisli, potvrdno sam odgovorio i sugerirao zapovjedniku brigade da usvoji prijedlog mog zapovjednika satnije kao bolju opciju. S obzirom da se 3. bojna trebala uvesti u borbena djelovanja iz drugog ešalona, zapovjednik Grgac složio se sa mnom. Time je odluka o načinu i pravcu uvođenja bojne bila donesena, što će se u kasnijem tijeku „Oluje” pokazati kao izuzetno dobro rješenje. Razradili smo detalje i uvidjeli da svi ostali elementi razvoja bojne i brigade ostaju u skladu s osnovnim planom. Iskoristio sam još jednom priliku da upozorim na problem veze 3. bojne, koja još nije stigla.” Istog dana, u večernjim satima na zapovjednom mjestu brigade, u Lovačkoj kući u Komarevu, još je jednom proanalizirana cijela situacija te su bile razmotrene sve opcije upotrebe brigade na znak početka napadajnog djelovanja.
Na prilazima Sisku vide se kolone vozila i vojske. Završavaju se posljednje pripreme. Osjeća se da je odluka o početku napada vrlo blizu. Tijekom 03.08.1995. dolazi bojnik Miroslav Krleža, načelnik operativno-nastavnih poslova, koji će biti pratitelj 3. bojne, u ime Zapovjedništva 57. bri¬gade. Tog dana stiže teklićem i pismena Zapovijed za napad. Iz Zapovjedi za napad, koju analizira cjelokupno Zapovjedništvo bojne, vidljivo je da će 3. bojna djelovati iz drugog borbenog ešalona , odnosno da se 3. bojna uvodi u napad tek kad 1. i 2. bojna 57. brigade zauzmu crtu Svinkalica (TT 193) – selo Stražbinica.

Izvod iz zapovjedi za napad
a)    Zadaća brigade

b)    Zadaća 3. bojne

Prema planu, 3. bojni pridodan je i protudiverzantski vod brigade. Stiglo je i vozilo veze. – lost, veći dio sredstava veze nije bio ispravan. Iz brigade stižu uvjeravanja da će to biti rješeno sutradan. Međutim, to se neće dogoditi, a daljnji tijek dogadaja pokazat će da će veza ostati  jedan  od najvećih neriješenih problema u borbenim djelovanjima koja će uslijediti.

Signal za početak „Oluje” došao je 04.08.1995. u 01.30 sati iz 57. brigade. Akcija je počela. Zapo-vjednik bojne Ivan Janković odmah je dao borbenu uzbunu i nakon 30 minuta svi su bili spremni za pokret. Autobusi koji su trebali prevesti bojovnike od mjesta okupljanja na Odri prema Sisku i Novom Selu kasnili su. Zbog toga se krenulo tek oko 03,00 sata. U Novom Selu podijeljene su obilježavajuće trake za raspoznavanje, koje bojovnici vežu na rame, i vrše se posljednje pripreme za uvođenje mobiliziranih dijelova postrojbe u borbu. Treća satnija već je bila na položajima za uvođenje na pravcu koji je naknadno dogovoren, oko 300 metara u Kotar šumi. Protudiverzantski vod brigade također je bio spreman. Oko 04,30 sati 3. bojna kreće u koloni pravcem Kotar šuma – Rimski put. Raspored: na čelu kolone 2. satnija s protudiverzantskim vodom, iza nje 3. satnija, slijedi 1. satnija te prateći vod. U Novom Selu ostali su: logistika, dio veze, sanitet i 6 vojnih obveznika koji zbog šoka nisu mogli krenuti. Nedostajala je desetina protuzračne obrane. Kasnije se utvrdilo da nisu čuli znak za uzbunu, pa su se nešto kasnije priključili glavnini. Topnička priprema brigadnog topništva počela je djelovati u 05.05 sati. Na ulazu u šumu ostao je inženjerijski vod, koji kasni s uvođenjem, jer je zapovjednik voda ostao u Novom Selu. Zbog toga zapovjednik 3. bojne, Ivan Janković, odmah na dužnost zapovjednika voda postavlja zapovjednika 1. desetine Ivicu Bolitiša. Pratitelj bojne, bojnik Miroslav Krleža, bio je sa zapovjednikom 3. satnije, a zapovjedništvo bojne u rasporedu 3. satnije. Glavnina bez problema prolazi razminirani dio preko šumskog kanala (Moščenički kanal), a onda se razdvaja u dvije grupe; protudiverzantski vod i 2. satnija kreću lijevo, uz kanal prema Rimskoj cesti, a 3. satnija sa zapovjedništvom bojne desno prema Rimskom vrelu. Pokušaji da se uspostavi veza sa brigadom od samog su početka bili neuspješni. Na čelu desne kolone, zapovjednik 3. satnije Vlado Tepeš razminirava postavljene mine. Napetost je velika. Bojovnici se kreću u koloni, jer je razminirani prostor vrlo uzak. Eksplozija mine upozorava da je došlo do problema i stradavanja. Ranjen je desetnik Josip Ledinšćak-Ledo, ali je pokretan i smireno se izvlači iz kolone. To borbeno iskustvo pomaže da se medu bojovnicima ne proširi panika. Dva bojovnika prate ozlijeđenoga do saniteta. Ubrzo nakon toga dolazi do eksplozije mine u minskom polju kroz koje prolazi druga grupa, gdje lakše stradava jedan pripadnik protudiverzantskog voda. Oko 07,30 sati obje grupe približavaju se neprijateljskoj prvoj crti na Rimskoj cesti. Prema izvješću zapovjednika 3. bojne Ivana Jankovića, u 08,05 sati 2. satnija i protudivrezanstki vod počinju borbe za Rimsku cestu. Na desnom krilu i 3. satnija, izlaskom na Rimsku cestu, započinje borbu. Neprijateljske linije svega su oko 100 metara od šumske prometnice. U 08,30 sati protudiverzantski vod i dijelovi 2. satnije na lijevoj strani rasporeda bojne probijaju neprijateljsku obranu. Istodobno i 3. satnija izbija na Rimsko vrelo. Nakon žestoke borbe neprijatelj se povlači i potom bježi. Oko 09.00 sati 3. bojna probila je neprijateljsku obranu, izašla na komunikaciju i ovladala Rimskom cestom u širini od oko 1. 500 metara i oko 200-300 metara u dubini.

Zajedno s 3. bojnom na Rimski put, na desnom boku izlaze pripadnici Taktičke skupine (TS) 2 (pješačka postrojba 2. gardijske brigade i 12. domobranske pukovnije). Prilikom proboja neprijateljske crte poginuo je zapovjednik satnije 12. domobranske pukovnije Božan Martan. Na lijevom boku 3. bojne već davno je trebala biti 2. bojna 57. brigade, no, tamo još uvijek nema nikoga.
Pripadnici TS 2 i 3. bojne 57. brigade čestitaju si na uspjehu. Nazdravlja se rakijom koju je neprijatelj ostavio na položajima – kojih je bezglavo pobjegao. Časnici za vezu, zastavnik Boris Fabijan, koji je bio pratitelj 57. brigade u TS 2, i bojnik Miroslav Krleža, pratitelj 57. brigade u 3. bojni, prisutni su u trenutku probijanu prve crte i ostvarenju kontakta između ovih dviju postrojbi na Rimskoj cesti. Prvi zadatak uspješno je odrađen. U redovima 3. bojne nema poginulih.
Nakon kratkog odmora, zapovjednik 3. bojne Ivan Janković izdaje zapovijed da 3. satnija, ojačana inženjerijskim vodom, pod zapovjedništvom Vlade Tepeša, krene, u skladu sa Zapovijedi za napad, pravcem Vukovo brdo – selo Taborište, sa zadaćom presijecanja komunikacije Petrinja – Kostajnica. Druga satnija, na čelu sa zapovjednikom Darkom Bunjevcem i protudiverzantski vod upućuje se lijevo, Rimskom cestom, da uspostavi kontakt s 2. bojnom 57. brigade, a nakon toga kreće prema selu Rovine. Prva satnija, na čelu sa zapovjednikom Draženom Komarom, ojačana pratećim vodom i ostalim postrojbama iz sastava 3. bojne, zajedno sa zapovjedništvom preuzima položaje Rimskog vrela, a nakon spajanja s 2. bojnom 57. brigade treba krenuti prema selu Budičina. preko kote 212, sa zadaćom izbijanja na komunikaciju Petrinja – Kostajnica. Topnička podrška nije tražena zbog nedostatka veze, ali objektivno, u dotadašnjem tijeku događaja nije ni bila potrebna.
O kretanju 3. satnije pri izvršenju drugog dijela borbene zadaće, prvog dana operacije „Oluja”, zapovjednik Vlado Tepeš kaže sljedeće: ,,S Rimskog vrela krenuli smo oko 10,30 sati zajedno s TG 2 i satnijom domobranske pukovnije prema šumskom okretištu (rotoru) kod Lovačke kuće. Tu smo se razdvojili. Moja satnija krenula je makadamskim putem prema Vukovu brdu, prvom cilju zauzimanja, u dvije grupe. Grupa koju vodi moj zamjenik Robert Lovreković na pravcu napada nailazi na bitnicu MB 82 mm, zarobljava je, kao i jednog neprijateljskog vojnika, kojeg će kasnije sprovesti do Zapovjedništva bojne. Nešto prije 11,00 sati iz pravca gdje smo se razdvojili od TS 2 začula se jaka pucnjava. Meci su fijukali sve do nas, tako da smo morali žaleći. Okršaj je trajao nekih 10-15 minuta, a onda je sve utihnulo. Pretpostavili smo da je neprijatelj uništen, pa smo nastavili s napredovanjem preko Vukova brda prema selu Taborište, našem glavnom cilju napada.”
Kada je poslije 10,50 sati na tom pravcu, kod Lovačke kuće, na Rimskoj cesti započela borba, Zapovjedništvo bojne procjenjuje da je 3. satnija na pravcu napredovanja došla u sukob s neprija-teljem. Međutim, nakon prestanka borbi, tri pripadnika inženjerijskog voda, koji ide zajedno s 3. satnijom, dovode zarobljenog neprijateljskog vojnika i izvještavaju zapovjednika bojne da 3. sat-nija nije vodila nikakve borbe na svom pravcu djelovanja.

Proboj prve crte

Pitanje tko vodi borbe nakon prolaska 3. satnije na njenom pravcu upućivalo je na samo jedan odgovor: pripadnici TS 2. To će se kasnije potvrditi, kao i činjenica da su u borbama kod Lovačke kuće poginula 3 pripadnika 2. Gbr, nakon čega su se ostaci pješačke postrojbe povukli u nepoznatom smjeru. Treća bojna ostala je bez desnog krila, a zastavnik Boris Fabijan , časnik za vezu 57. brigade, koji je pratio TS 2, nije o tome izvijestio zapovjednika 3. bojne Ivana Jankovića.

Zarobljeni neprijateljski vojnik, mladić 1972. godišta iz Donje Mlinoge, u tijeku ispitivanja daje korisne i točne informacije o neprijateljskim snagama, njihovu rasporedu i minskim poljima, koje će Zapovjedništvu bojne u nastupanju postrojbe biti vrlo korisne.
Druga satnija i protudiverzantski vod, koji su krenuli lijevo, Rimskom cestom prema 2. bojni 57. brigade (koja je po Zapovjedi za napad, trebala biti ispred 3. bojne), umjesto na 2. bojnu nailaze na neprijateljske grupe koje iz zaklona djeluju po postrojbi. Tada je ranjen zapovjednik voda zastavnik Željko Brezovečki Brzi. Nakon pružene prve pomoći vraćen je u Novo Selo. Saznavši da na lijevom krilu nema naših snaga, zapovjednik Ivan Janković zaustavlja 2. satniju i traži da se ona utvrdi na dostignutoj liniji. Nažalost, bez zapovjedi protudiverzantski vod napušta 2. satniju i odlazi u dubinu neprijateljskog rasporeda, ne želeći čekati spajanje s 2. bojnom 57. brigade.
U 11,30 situacija je sljedeća: 3. satnija i inženjerijski vod na pravcu su prema selu Taborište. 2. satnija lijevo je od Rimskog vrela na pravcu nastupanja 2. bojne, a 1. satnija, prateći vod, zapovjedništvo, izvidnička desetina i desetina PZO na Rimskom vrelu. Protudiverzantski vod, koji je trebao ostati s 2. satnijom, kreće se u pravcu sela Kladari.
Oko 12,00 sati slučajno se doznaje da zapovjednik PZO-a Željko Vuković ima mobitel. Uspo-stavlja se kontakt sa zapovjedništvom brigade. Načelnik veze brigade, bojnik Marijan Gašljević informira zapovjednika 3. bojne ukratko o trenutačnoj situaciji „Stanje je loše. Napredovanje 3. bojne ovisi o napredovanju desnog susjeda – TS 2, a lijevo od vas, je isto loše, jer 2. bojna nije krenula.” Nakon toga izdaju baterije mobitela.
Situacija je zapravo bila lošija nego što se moglo pretpostaviti. Naime, tada nije bilo poznato da su pripadnici pješačke postrojbe TS 2, nakon borbi vođenih kod Lovačke kuće, napustili dostignute položaje i povukli se u nepoznatom smjeru. Bojnik Miroslav Krleža, kao pratitelj 3. bojne, inzistira na tome, da se ide dalje. Međutim, situacija je iznimno složena. Zapovjednik 3. bojne Ivan Janković vrši raščlambu i zaključuje: „Veze s drugim postrojbama nemamo, pa se moramo držati pismene Zapovjedi za napad. Ona nalaže da tek po dostizanju 2. bojne na Svinkalicu mi možemo dalje. Međutim, ni druge bojne nema. Ne čujemo nikakve borbe lijevo niti desno od nas. Po zapovjedi smo trebali biti drugi borbeni ešalon, a sada smo najvjerojatnije dosta ispred ostalih, pogotovo 3. satnija i inžinjerijski vod. Zbog 3. satnije koja može biti odsječena bez nas, odlučujem se za pokret i u 12,20 dajem zapovijed da 2. satnija krene prema selu Rovine, 1. satnija prema selu Budičini, a prateći vod ostavljam na Rimskom vrelu.”
U fazi priprema za pokret, u 12,30 sati, na Rimsko vrelo dolazi zapovjednik brigade Stjepan Grgac s jednim pratiteljem, najvjerojatnije svojim vozačem. Čestita zapovjedniku bojne na uspjehu i kratko objašnjava situaciju: „Lijevo od vas 2. bojna nije krenula. Odmah na početku poginuli su ozapovjednik bojne Milan Jelić i zapovjednik inženjerijske desetine Željko Pauković Pauk. Prva bojna krenula je prema selu Mađari. Imamo velike probleme sa 101. brigadom. Ne mogu preuzeti naše položaje. Desno od vas su također veliki problemi jer se 2. gardijska brigada nije probila. Tenkovi su zaustavljeni. Moram hitno pomoći! Jedini ste se vi probili!!!”
Nakon kratkog razgovora u najužem Zapovjedništvu 3. bojne, zapovjednik brigade rekao je da s jednom satnijom mora hitno, po zapovjedi generala Ivana Basarca, krenuti Rimskom cestom pre-ma Češkom selu te pomoći 2. taktičkoj skupini. Od zapovjednika 3. bojne za tu zadaću tražio je 3. satniju na čelu s Vladom Tepešom. Nakon što doznaje da je 3. satnija već duboko u neprijateljskom rasporedu, zapovjednik brigade Stjepan Grgac zapovijeda sljedeće: „2. satnija s bojnikom Krležom mora napredovati lijevo Rimskom cestom prema koti 115,1. satnija sa dva voda, zajedno sa mnom ide desno prema Lovačkoj kući i prema Češkom selu i Slatini kao pomoć 2. Gbr. Na Rimskom vrelu ostaje prateći vod i Zapovjedništvo 3. bojne. Izvidnička desetina treba uspostaviti kontakt s 3. satnijom, vratiti je natrag i poslati odmah kao pomoć prema Slatini, tj. Češkom selu.”
Postrojbe su se počele pripremati za izvršavanje dobivene zadaće. O novonastaloj situaciji zapovjednik 3. bojne Ivan Janković govori sljedeće: „Zapovijed mi se nije sviđala. Bojna je već dovoljno razvučena, a najveći problem bit će ako 3. satnija prihvati borbe kod sela Taborište, misleći da ih ostatak bojne prati. Nisam imao izbora.”
U 13,20 sati postrojbe su krenule zadanim pravcima. Na čelu 1. satnije sa zapovjednikom Draženom Komarom krenuo je zapovjednik brigade. Nakon 20-tak minuta, hodanja na desnom krilu kod Lovačke kuće, gdje su nekoliko sati prije već vođene borbe, ponovno je otpočela žestoka paljba. O tim događajima kod Lovačke kuće govori zapovjednik 1. satnije poručnik Dražen Komar: „Izlaskom na Rimsku cestu i probijanjem neprijateljske obrane, 1. satnija rasporedila se po dubini 200-300 metara od šumske prometnice. Zapovjednik 57. brigade Stjepan Grgac oko 12,30 sati dolazi na položaje 3. bojne i preuzima moju satniju radi hitnog upućivanja pomoći našim snagama u pravcu Češkog Sela. Satnija se izvlači sa zaposjednutih položaja iznad Rimskog vrela i hodnjom uz cestu, po vodovima, prevaljujemo oko kilometar udaljenosti do šumskog okretišta (rotora) kod Lovačke kuće, gdje su se trebali nalaziti dijelovi snaga TS 2. Moram napomenuti da smo s njenim pripadnicima oko 09,00 sati, po proboju na Rimsku cestu, napravili prvi kontakt i nije nam bilo jasno što je nakon toga pošlo po zlu. Isto tako, naša treća satnija je oko 11,00 sati preko rotora Lovačke kuće, dakle dva sata nakon spoja, bez problema prošla ovim pravcem, nastavljajući napredovanje prema planu. S obzirom na to, da prethodnica moje satnije nije uspjela uspostaviti vizualni kontakt s pripadnicima TS 2, niti je bilo borbenih djelovanja, zapovjednik Grgac, koji je tvrdio da osobno poznaje zapovjednika postrojbe gardijske brigade, počeo ga je dozivati imenom. Bio je siguran da su tu negdje. S obzirom da nije bilo odgovora, moji su bojovnici počeli zauzimati položaje uz cestu i šumske prilaze. Kad smo zapovjednik Grgac i ja uz pratnju nekoliko bojovnika oprezno ušli u rotor u blizini Lovačke kuće, rekao sam mu da mi se ovo ne sviđa. Međutim, zapovjednik Grgac nastavio je dozivati dečke iz 2. gardijske. Odjednom se iz šume javio nepoznat glas s pitanjem – tko si? Zapovjednik Grgac ustao je i predstavio se imenom i zapovjednom dužnošću. Iste sekunde nastao je pakao. Uz štektanje strojnica prema našim položajima poletjela je kiša metaka. Zapovjednik Grgac je pao. Pokušali smo odgovoriti vatrom.
No, paljba iz teških neprijateljskih strojnica prikovala nas je uz zemlju i iza Lovačke kuće koja je donekle mogla pružiti siguran zaklon. Rafali su kosili granje iznad nas. Tek kad je pristigao naš drugi vod sa zapovjednikom Sinišom Dencom, i nakon ispaljenih tromblona po neprijateljskim položajima, uspjeli smo uspostaviti kontakt sa zapovjednikom Grgcom. Bio je ranjen. Nismo  mogli procijeniti snage neprijatelja, ali uspostavili smo ravnotežu nakon prvotnog šoka. S obzirom na poziciju u kojoj smo se našli i gubitke koje smo imali, morali smo početi s izvlačenjem s položaja i izvlačenjem ranjenika. Pokušali smo pod vatrom izvući zapovjednika 57. brigade Stjepana Grgca, te ranjene pripadnike 1. satnije Darka Janekoviča i Mladena Vrbanca. Prilikom prvog pokušaja izvlačenja zapovjednika brigade Stjepana Grgca, koji je u međuvremenu preminuo od zadobivenih rana, pogiba i naš bojovnik Ozren Jalžečić.”

Prvi dan “Oluje”

Pripadnici 1. satnije otvorili su po neprijateljskim položajima jaku pješačku vatru. Neprijatelj je utihnuo i povukao se. Područje je osigurano i u takvim uvjetima počelo se s izvlačenjem poginulih i ranjenih. Istodobno, s početkom borbi na desnom krilu, počinju borbe i pravcem nastupanja 2. satnije na lijevom krilu. U tim borbama stradavaju zapovjednik voda poručnik Zvonko Salopek i
vezist Tihomir Hudin.    ..
Situacija u 14,40 sati bila je vrlo jasna: 3. bojna je sama na Rimskoj cesti u šumi. Desno i lijevo od njih su neprijatelji, ispred nema otpora, ali su 3. satnija i inženjerijski vod duboko u neprijateljskom teritoriju. Oni očekuju dolazak bojne i to predstavlja najveći problem. Zapovjednik bojne određuje 1. satniji da s borbenih položaja do saniteta izvuče poginule: Stjepana Grgca, Ozrena Jalžečića i Božana Martana i ranjene: Zvonka Salopeka, Mladena Vrbanca i Darka Janekovica, te po izvršenju ovog zadatka produži u područje okupljanja radi konsolidacije i odmora. U kasno poslijepodne, poslije 18,00 sati, 3. satnija i inženjerijski vod vratili su se duboko iz neprijateljskog položaja na Rimsku cestu bez gubitaka. Prilikom spoja s glavninom bojne bilo je vrlo napeto. Prvi pokušaj nije uspio. Zbog problema s vezom nije došlo do prepoznavanja. Tek u drugom pokušaju došlo je do prepoznavanja i spajanja satnija 3. bojne.
General Ivan Basarac saziva hitni sastanak na zapovjednom mjestu 57. brigade u Komarevu. Rezimirajući situaciju na bojištu kojim zapovijeda, izražava nezadovoljstvo razvojem događaja jer nije dobio potrebne snage koje su mu trebale biti pridodane po planu Glavnog stožera RH (81. gardijska bojna i još neke druge jedinice). Zatražio je da se objasni situacija na pravcu nastupanja 3. bojne i okolnosti pod kojima je poginuo zapovjednik brigade Stjepan Grgac. Nakon izlaganja zapovjednika 3. bojne pitao je ima li netko prijedlog tko bi mogao zapovijedati brigadom. Zapovjednik 3 bojne Ivan Janković predložio je da brigadu vodi pukovnik Matija Pavlović, stvarni zapovjednik brigade. Bojnik Kolarec, pomoćnik za PD brigade intervenira i traži da zapovijedanje preuzme načelnik Stožera brigade bojnik Joso Marković. General Basarac nakon kraćeg razmišljanja zapovijeda da bojnik Joso Marković preuzme zapovjedništvo. Sastanak je završen sa zapovijedi da se odmah krene s pregrupiranjem snaga i da se ujutro ponovi napad.
Treća bojna izvlači se s Rimske ceste na odmor. Ostavljena su borbena osiguranja na Rimskom vrelu i na razminiranoj stazi do Rimskog vrela kroz minska polja. Tijekom noći počela je prava ljetna oluja s kišom i jakim vjetrom.
Sljedećeg dana, 05.08.1995, zapovjedništvo na pravcu djelovanja Operativne zone (OL) Zagreb preuzima general Petar Stipetić. Od logistike brigade na prvu liniju dostavljene su velike količine telefonske žice, da bi se veza ubuduće mogla održavati poljskim telefonima. Oko 05,00 sati 2. i 3 satnija 3. bojne kreću na Rimsku cestu i utvrđuju zauzete položaje od prethodnog dana. Desetina veze sa zapovjednikom Josipom Pisnjakom Pipicom uspostavlja telefonsku vezu s postrojbama. U 09,00 sati iz 2. i 3. satnije telefonom su javili da je zadaća izvršena. Borbeni položaji dostignute crte napada 3. bojne od prethodnog dana su osigurani.
Tijekom dana došla su dva dragovoljca iz Ivanić-Grada: Krunoslav Mrkoci i Damir Radić. U Novo Selo u posjet 3. bojni došao je i gradonačelnik, Krunoslav Orešković.
Divizionskim plotunom u 13,00 sati 57. brigada uništava položaje na Rimskoj cesti kod Lovačke kuće, gdje su se prethodnog dana vodile borbe. Korekciju vatre na Rimskoj cesti vode zapovjednik 3. satnije Vlado Tepeš i bojnik Miroslav Krleža. U međuvremenu su izvršene sve pripreme za početak ponovnog napadnog djelovanja 3. bojne, koja dobiva potrebna pojačanja od brigade (protudiverzantski i diverzantski vod) s jasnom zadaćom da u ranim jutarnjim satima 06.08.1995. krene s Rimskog vrela prema selu Budičina i presiječe komunikaciju Petrinja – Hrvatska Kostajnica. Zbog iskustva od prethodna dva dana, vezisti telefonskom žicom povezuju postrojbe u kretanju sa zapovjedništvima bojne i brigade. Ulasku u selo Budičina prethodi točan i efikasan topnićki napad, nakon kojeg 2. i 3. satnija presijecaju komunikaciju Petrinja – Hrvatska Kostajnica i ulaze u selo Budičina, gdje postavljaju borbena osiguranja. Zapovijed za 06.08.1995. izvršena je. Oko 10,00 sati 3. bojna spaja se sa 2. gbr, koja je u međuvremenu osvojila Petrinju. Gardijske oklopne snage hitaju prema Hrvatskoj Kostajnici. Treća bojna konačno dobiva odmor. Peku se janjci. Ostale postrojbe iz sastava 3. bojne stižu u Budičinu preko Petrinje (sanitet, logistika i 1. satnija). Noć se provodi mirno. Nakon puna tri dana prvi puta spavanje!

Zapovjednik 3.bojne Ivan Janković sa Vladom Tepešom i Ivanom Rovinšćancem Doratom

U ranim jutarnjim satima 07.08.1995. nakon sastanka u Zapovjedništvu brigade, koji je održan u selu Blinja, 3. bojna dobiva zapovijed za pokret pravcem Budičina – Glavica – Klinac – Hrvatski Cuntić – Jabukovac, a nakon toga prema Miočinovićima pravcem Jabukovac – Rraljevčani – Dodoši – Mačkovo Selo – Miočinovići, sa zadaćom osvajanja Spomen-doma u Šamaricama, gdje je stacionirana komanda 39. banijskog korpusa. Pripadnici 3. bojna kreću na izvršenje zapovijed: usiljenim maršem, te predvečer, nakon prijeđenih 35 km, dolaze u selo Miočinovići. Tijekom kretanja 3. bojna u hodu zauzima nekoliko skladišta vojne opreme i zarobljava desetine civila, koji su prethodno razoružani. Prilikom pretresa jedne dvorišne zgrade, u Miočinovićima, nesretnim slučajem smrtno stradava vojnik Ivan Horvat. Postrojba je fizički u vrlo lošem stanju. Prema izvješću saniteta, čak 56 bojovnika ima teške ozljede nogu zbog dugotrajnog pješačenja. Ostale postrojbe iz sastava 57. brigade tijekom noći u Miočinoviće pristižu autobusima.
Zapovjedništvo 3. bojne na sastanku sa zapovjednicima satnija za sljedeći dan dogovara ove zadatke: 3. satnija s protudiverzantskim vodom rano ujutro krenut će iz Miočinovića u pravcu Spomen- doma Samarice, sa zadatkom njegovog osvajanja. Ostale postrojbe u pripravnosti čekaju zapovijed za daljnje kretanje. Logistika, sanitet i bojovnici koji se ne mogu kretati ostaju u Miočinovićima.
Rano ujutro 08.08.1995. 3. satnija 3. bojne s protudiverzantskim vodom 57. brigade osvaja zapovjedno mjesto 39. Banijskog korpusa, u Spomen-domu Šamarica, na vrhu Zrinske gore. Tom prilikom pronađene su velike količine vojnog materijala, dokumentacija, karte i arhiv, što pokazuie da je neprijateljski korpus zapovjedne mjesto napustio u velikoj žurbi. Sva zarobljena dokumentacija predana je službi SIS-a 57. brigade Najstariji bojovnik 3. bojne, Ivan Roviščanec Dorat podiže na tom mjestu hrvatski stijeg Uskoro autobusima pristižu i ostale postrojbe 57. brigade.

Iako su bili iscrpljeni, bojovnici 3. bojne ne dobivaju potreban odmor, već kreću na izvršenje sljedećeg zadatka: od Spomen-doma Šamarice preko zaseoka Kovačevići, Zlatovići, Zuberi, Ljeskovac do sela Rujavac kod Gvozdanskog. Na taj način postrojba je dovedena na krajnji rub izdržljivosti, iako je 57. brigada za napredovanje imala na raspolaganju odmorne postrojbe koje su dovožene autobusima. Vojska je posve iscrpljena duboko u banijskim šumama.

Tijekom sljedećih nekoliko dana, od 10. do 13. kolovoza, 3. bojna premještana je svakog dana, napredujući pravcem: Rujavac – Gvozdansko – Majdan; Majdan – Hrtići. Zapovjedništvo brigade napokon odobrava odmor po satnijama. Na jedan dan satnije odlaze  na odmor u Ivanić-Grad i vraćaju se sljedećeg dana na teren. Problemi koji najviše otežavaju napredovanje vezani su uz prijevoz. Nakon prelaska konvoja, srpskih izbjeglica, koji su njihovi tenkovi potpuno razbili, bježeći prema Dvoru na Uni, izuzimaju se traktori i druga vozila, koja se koriste dok ima goriva. Osnovni problem tih nekoliko dana bila je velika koncentracija raznih postrojbi koje su se premještale, a najveći su bile postrojbe 5. korpusa Armije BiH, koje su pljačkale konvoj. Vidjeli su se i tragovi zločina nad civilima u konvoju. Zapovjednik bojne izdao je stroge zapovjedi pri postupanju s civilima koji su ostali u konvoju. Sanitet je imao pune ruke posla. Pomoć su davali svima kojima je to bilo potrebno.
Nakon ulaska u selo Hrtiće 13.08.1995, iznad Dvora na Uni postrojba je dobila kratki odmor. „Oluja” je bila završena. Slavilo se po cijeloj Hrvatskoj. No, za treću bojnu 57. brigade nema slavlja, jer 15. kolovoza 1995. postrojba dobiva zapovijed za preuzimanje položaja od 2. gbr. na rijeci Uni, na području zaseoka Dobretin, od Matijevića do potoka Krmuljin, na državnoj granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom.
Za izvršenje tog zadatka 3. bojna dobila je potrebna pojačanja: 3 tenka T-55 s posadama i 2 topa T12 s posadama od 2. Gbr, te razna pojačanja od drugih postrojbi. Od 15. do 27. kolovoza 3. bojna je kompletna na položajima iznad rijeke Une na državnoj granici. Neprijatelj s druge strane Une ne miruje. Provocira snajperskom vatrom i borbenim djelovanjima na spoju s postrojbama Armije BiH. Bez obzira na zapovijed o strogoj zabrani otvaranja vatre, pripadnici 2. satnije nekoliko će puta žestoko uzvratiti.
Nakon toga neprijatelj se primiruje. Očekuje se zapovijed za odlazak kući. U zapovjedništvu brigade pišu se izvješća i raščlambe borbenih djelovanja, ali bez prisutnosti pripadnika 3. bojne.
Od zapovjedništva bojne traži se da predloži Zapovjedništvu brigade bojovnike, časnike i dočasnike za pohvale, odlikovanja i činove. To je bilo učinjeno 19. kolovoza. Prilikom dostave podataka u zapovjedništvo bojne, vozilo zapovjednika 2. satnije Darka Bunjevca bit će napadnuto vatrom iz protuavionskog topa s druge strane Une. Unatoč težoj ozljedi, uz pomoć prisutnih bojovnika, koji
su se nalazili u blizini, uspio se izvući i izvršiti zadaću.
26. kolovoza 3. bojna napokon dobiva zapovijed za primopredaju položaja, a 27. 08.1995. slijedi povratak kući. Veliko oduševljenje!!! U Ivanić-Gradu pripremljen je svečani doček. U Sisku je župan Đuro Brodarac pripremio dobrodošlicu Zapovjedništvu bojne, a nakon toga je bojna krenula kući. U Obedišću, Križu, Graberju, Kloštru Ivaniću i svim drugim mjestima kroz koja je kolona prolazila građani su pljeskali i čestitali. Bojna se postrojila u centru Ivanić-Grada. Zapovjednik bojne Ivan Janković predao je prijavak umirovljenom stožernom generalu Janku Bobetku.
Oluja je završena.

Tekst i slike u cijelosti preuzete iz monografije “Otok Ivanić u ratu“