Stari Grabovac-Mali Vukovar

Stari Grabovac

O situaciji u Novskoj početkom listopada, Rudi Stipčić u svojoj knjizi „Napokon smo krenuli” piše: „Noću 6. na 7. listopad 1991., došlo je do raspada sustava obrane. Pod pritiskom izbjeglica zapovjedništvo u Jasenovcu ruši most i obavlja izvlačenje. Istodobno zapovjedništvo u Novskoj izdaje zapovijed za izvlačenje snaga od Rajića ne određujući nove položaje za obranu. Zapovjedništvo ostaje bez utjecaja na postrojbe koje su se izvlačile. Kada je sljedećeg dana primijećeno da agresor ne djeluje, neke su se postrojbe vratile i posjele položaje za obranu Stari Grabovac – Bročice.

Zapovjednik Glavnog stožera Hrvatske vojske general-pukovnik Antun Tus i zapovjednik OG Posavina pukovnik Rudi Stipčić

( … ) Obrana Novske ostala je gotovo bez zapovjedništva. Oružje, streljivo i intendantska oprema nisu stizali. Broj izbjeglica bio je izuzetno velik (oko 3.000), sustav obrane ozbiljno narušen.

U takvoj situaciji ustrojeno je Zapovjedništvo Operativne grupe Posavina, koje će preuzeti zadaću ujedinjavanja borbenih djelovanja na tom području. Dana 08.10.1991. na dužnost zapovjednika postavljen je autor citiranih redaka, pukovnik Rudi Stipčić. Na zapadnom dijelu odgovornosti Operativne grupe Posavina, Stari Grabovac, naselje svega 4 kilometra udaljeno od Novske, postat će posljednja crta obrane istočnog ulaza u Novsku. U teškim borbama koje će se voditi sljedećih mjeseci, u kojima će sudjelovati i novoformirane postrojbe 65. samb., i po veličini razaranja, ovo će mjesto dobiti naziv Mali Vukovar.

Formiranjem Operativne grupe Posavina 09.10.1991. stanje na zapadno slavonskom, pa tako i novljanskom ratištu, postupno će se normalizirati, a stanje u postrojbama i poboljšati, zbog jačanja vojne stege, ali i popunjavanja postrojbi i dopremanja oružja, prije svega tenkova i protutenkovskog naoružanja. Spremnost za borbena djelovanja porasla je, i već 14.10.1991. rezultirala je prvim napadnim djelovanjima u kojima je oslobođeno četničko uporište Bujavica, koja će ostati zabilježena kao prvo oslobođeno naselje u Hrvatskoj. No time ne jenjava opasnost od mogućeg prodora oklopno mehaniziranih snaga Banjalučkog korpusa koji preko Starog Grabovca teži zauzeti Novsku.

Ante Gotovina, Rudi Stipčić, Zoran Palčić sa bojovnicimau Starom Grabovcu

3.3.1.HRVATSKE SNAGE PREUZIMAJU INICIJATIVU

Na osnovu zapovjedi Rudija Stipčića, 18.10.1991. godine u Stari Grabovac iz sastava pratećeg voda 65. bojne upućuje se najprije odjeljenje „OSA” 90 mm, kojim zapovijeda Zoran Palčić. U sastav jedinice, kao potpora pridodaju se puškomitraljesci Slavko Grbavac Jaro i Mario Novaković. Ova postrojba, koja će se razviti u Samostalni protuoklopni vod (SPOV), bit će pridodana 1. gardijskoj brigadi ZNG-a. Njena je zadaća uništavanje neprijateljskog oklopa – tenkova i drugih samohodnih oklopnih oružja.

Postrojbu na prvu crtu bojišta u Starom Grabovcu sljedećeg dana uvodi osobno Ante Gotovina. Ista se smješta u dva podruma i organizira stražu, vezu, motrenje i vrši zaprečavanje oko položaja. Na bojišnici se osjeća red i disciplina, a moral je visok jer branitelji uz sebe imaju svoje topništvo. Tri dana kasnije u Stari Grabovac dolazi 1. smjena saniteta 65. samb u sastavu dr. Dinko Puntarić, tehničar Siniša Pavković, medicinska sestra Sunčica Pezić, bolnicar Darko Jakšić i vozač Željko Bartolić. Sanitet je smješten oko kilometar iza prve crte i poslužuje sve postrojbe na tom dijelu fronta uključujući i 1. brigadu ZNG. Nakon saniteta na prvu crtu bojišta dolazi 23.10.1991. i kompletno strojničko odjeljenje 65. samb. Prilikom izviđanja i obilaska prve crte obrane ranjen je 27.10.1991. Nenad Vujanić. Naš sanitet intervenira kod svih postrojbi ZNG-a i MUP-a koji traže pomoć.

Preslik zapovjedi za formiranje PO voda

Zbrinjavanje ranjenog bojovnika Nenada Vujanića

Zapovjedništvo Operativne grupe Posavine priprema napadnu operaciju “Orkan 91”., kojom nastoji preuzeti inicijativu na cjelokupnoj bojišnici u više pravaca. Tijekom 26. i 27. 10. 1991. snage 1. brigade ZNG-a zaposjedaju greben Novskog i Kričkog brda, cime su stvoreni uvjeti za aktivno djelovanje naših snaga na pravcu od Starog Grabovca prema Rajiću. Na temelju takve procjene, operacija “Orkan 91”. započinje 29.10.1991. U napadu na pravcu prema seta Paklenica sudjeluju dijelovi 1. brigade ZNG-a u čijem su sastavu i pripadnici SPOV-a 65. samb. Ivanić-Grad. Zadatak pripadnika 1. brigade i SPOV-a jest probiti neprijatelja u selu Paklenica te protuoklopnim sredstvima neutralizirati neprijateljske tenkove.
Iako se približavanje neprijateljskim položajima odvija neprimjetno, s obzirom na to da se napadna djelovanja hrvatskih postrojbi vise na cjelokupnom području Operativne grupe Posavina, neprijatelj u panici angažira sve raspoložive artiljerijske resurse, i između ostalog, iz smjera autoceste započinje artiljerijski napad u pravcu Novske.
Zatim pali tenkove. Protuoklopnjaci uspijevaju onesposobiti jedan tenk i neutralizirati dio pješadije, ali neprijatelj je dobro utvrđen na svojim položajima u selu Paklenica i djeluje iz sveg raspoloživog oružja. U objektu koji je bio najbliži neprijateljskim položajima teško je ranjen Mariian Lažeta. Nakon ukazane prve pomoći, ostali ga bojovnici izvlače do saniteta i vraćaju se na polazne položaje. Istovremeno pod udarima neprijateljske artiljerije stradavaju vozač Zdravko Katić i vojnik Damir Špehar. Svi su izvučeni živi. No, nažalost, Marijan Lažeta umrijet će od posljedica ranjavanja 06.11.1991., a Zdravko Katić 14.02.1993. godine.

Polozžaj saniteta u Starom Grabovcu. Pripadnici saniteta i 2. satnije. Stoje: Marj an Šafran, Zoran Babić, Željko Bartolić, Damir Mrkuš, Stjepan Pokupec, Sunčica Pezić, Darko Jaksić, Renato Smolčić, dr. Dinko Puntarić. Čuči: Siniša Pavković.

Slavko Grbavac Jaro i Marijan Lažeta na položaju u Starom Grabovcu.

Iako u konačnici na ovom dijelu ratišta prvom akcijom nije polučen neki krajnje povoljan ishod, neprijatelju su naneseni veliki gubici i nagovještena je ustrojbena i organizacijska sposobnost hrvatskih snaga za izvršenje napadnih borbenih djelovanja. Ista su, zbog situacije na terenu, prema procjeni Operativne grupe Posavina, preusmjerena sjevernije od autoceste i položaja u Starom Grabovcu pravcima Bair-Livadani-Čaglić i Bujavica-Lovska-Korita.

Zbog uvođenja dijelova druge satnije 2/65 u borbene aktivnosti na ovom dijelu ratišta, zapovjedništvo iste s dozapovjednikom 65. samb. Ivanom Jankovićem krajem listopada obavlja izviđanje borbenih položaja u Starom Grabovcu. Zapisi Gorana Lesa, koji se prvi puta susreće s paklom Starog Grabovca, najbolje opisuju svakodnevnicu hrvatskih branitelja u “Malom Vukovaru”: ” Svuda oko nas bile su ruševne kuće, krateri granata i lešine domaćih životinja. Sve je odavalo sliku pakla na zemlji. Najprije smo došli do saniteta. Tu je stradao zapovjednik odjeIjenja za podršku 2. satnije Marijan Šafran koji je s nama izviđao teren. Janković i ja produžili smo prema najisturenijim položajima koje drže naši dečki iz SPOV-a nasuprot četnicima. lako je valjalo proći par stotina metara, bio je to put igre na sreću jer je neprijatelj gađao artiljerijom i teškim strojnicama svakoga koji bi se tuda kretao. Tako smo i mi bili pošpricani krhotinama žbuke i cigle sa kuca iza kojih smo se zaklanjali krećući se prema položajima koje su držali naši suborci. Kad smo konačno stigli do najisturenijih naših položaja, započeo je teški topnički i artiljerijski napad.

Zapovjednik Zoran Palčić s bojovnicima u Starom Grabovcu. Miroslav Varzić Verzija (okrenut leđima), Petar Radanović, Krešimir Josipovic (okrenut ledima) i domaći bojovnik iz Novske

Ovako je Stari Grabovac izgledao u jesen 1991.godine. Unutar ruševina hrabri branitelji odolijevali su napadima srbočetnika.

Pripadnici 2. satnije u Starom Grabovcu l991. godine. Darko Bunjevac, Zdravko Šimunovic, Stjepan Pokupec i Renato Smolčić

Tek poslije nekoliko sati neprijateljske vatre uspjeli smo doći do položaja i vratiti se potom do saniteta. Bila je to samo dnevna smjena na ratištu u Starom Grabovcu, a naši su dečki ondje u sličnim ili još gorim situacijama provodili dane, noći i tjedne. Posljednjeg dana listopada položaje SPOV-a i njihove zadatke u Starom Grabovcu preuzima vod 2. satnije 65. samb. Ivanić-Grad. Vod 2. satnije, na osnovu iskustva s izviđanja, sastavio je zapovjednik satnije od najspremnijih bojovnika i dijelova postrojbe, a zapovjedništvo je povjerio Darku Bunjevcu, zapovjedniku prvog voda 2/65. Zamjena je izvršena i u sanitetu.

Na smjenu koja je obavljena tijekom noći, dolaze dr. Refet Demaili, medicinski tehničar Javor Bojan Leš, medicinska sestra Jasmina Jajčan i vozač Vladimir Lauš. Sa njima na zaposjednutim položajima ostaju i posluge strojničkog odjeljenja.

Pripadnici 2.satnijeu Lipovljanima prije smjene na prvoj crti obrane u Starom Grabovcu 1991. godine.

Svakodnevnim i topničkim napadima neprijatelj je dodao i napade „Maljutkama” prijenosnim raketnim sustavima koji se spojem tanke bakrene žice navode od lansera do cilja. Nemoguće je reći koliko je maljutki poslano na branitelje i njihove položaje u razrušenim kućama, ali usporedba da su bakrene žice kao paukova mreža prekrivale Stari Grabovac govori o strašno velikom broju. Ta okrutna svakodnevica odnijet će 09.11.1991. godine još jedan život. Prilikom redovne smjene boraca unutar postrojbe, u iznenadnom topničkom napadu ranjen je Renato Smolčić, koji je na putu do bolnice podlegao zadobivenim ranama.

Nakon šoka postrojba se zbog visokog borbenog morala i angažmana zapovjednika Darka Bunjevca brzo vratila u punu bojnu pripravnost, a punu satisfakciju doživjela je sljedećeg dana kada je prilikom protunapada uništena neprijateljska točka otpora bez vlastitih gubitaka. Na zamjenu bojovnicima 2. satnije dolaze pripadnici Samostalnog protuoklopnog voda i odrađuju zadatak bez gubitaka.

U trećoj dekadi studenog 1991. godine na smjenu u Star Grabovac odlazi još jedna postrojba 2. satnije, jačine voda, pod zapovjedništvom dozapovjednika 2/65 Roberta Lovrekovića. Kriterij za popunu postrojbe isti je kao i prvi put. Idu najspremniji bojovnici i dijelovi postrojbe. I oni uspješno odrađuju zadatak bez gubitaka u vlastitim redovima. U prosincu u Stari Grabovac vraćaju se bojovnici iz SPOV-a 65. bojne, koji će na položajima ostati do Božića 1991. To je vrijeme kad 65. samb. zaposjeda položaje na Kričkim brdima. 

Prije nego sto će se izvuci s položaja, na sam Badnjak ranjen je bojovnik Nikola Bradić. Stari Grabovac, koji je pod silinom neprijateljskog topništva i maljutkaša gotovo sravnjen sa zemljom, svakodnevno je brojio žrtve medu hrabrim braniteljima, među kojima su bili i bojovnici s područja Otoka Ivanića.

Najistaknutiji položaj obrane pripadnika 65. samb. u Starom Grabovcu.

Odjeljenje strojnica na polozaju u Starom Grabovcu: Željko Brenc, Zdravko Hrsak – Pinco, Goran Kuleš, Dubravko Brcko, Ivan Mance, Ivan Radanović i Stjepan Pavun

U jednom od napada neprijateljskog zrakoplovstva nad Starim Grabovcem naši strojničari otvaraju vatru. Ciljač Slavko Grbavac Jaro pogađa i obara MIG-21, koji u dimu pada preko Save. Za taj čin Zapovjednik operativne grupe Posavina, Rudi Stipčić, nagradio je Jaru pištoljem s posvetom. No, ni JNA, ni njeni tenkovi ni četnici, domaci i “uvozni” nisu prešli crtu obrane u Starom Grabovcu.

Slavko Grbavac Jaro sa “sarcom” koji je presudio zrakopolovu MIG-21

Upravo je tu slomljena udarna sila 16. mtbr. Banjalučkog korpusa koji vise nikad neće imati snagu za proboj, već će morati prijeći u obranu. Stari Grabovac jedna je od njihovih, izgubljenih bitaka zbog koje će, kao i zbog uspjeha operacije “Orkan “91” Srbočetnici i JNA zatražiti u prosincu 1991. primirje, koje će stupiti na snagu 03.01.1992. 

Za branitelje 65. bojne, Stari Grabovac, je unatoč žrtvama, bio jedno bogato borbeno iskustvo. Časnici, dočasnici i vojnici koji su prošli pakao “Malog Vukovara” s tim će iskustvom učvrstiti snagu 65. samb. na njenim novini zadacima. Tijekom teških borbi u Starom Grabovcu 1991. godine razrušena crkva i srušeno zvono nisu bili prepreka da baka Sofija svaki dan zvoni kao poruka neprijatelju da smo još tu i da nećemo otići. Taj motiv inspirirao je Ivana Lackovića Croatu pripadnika 65. samb., za izradu mape umjetničkih djela pod nazivom Crno-crveno. Pripadnici 65. samb pomogli su iz ruševina podići zvono koje nije prestalo zvoniti.

Baka Sofija i Zvono

Tekst i slike u cijelosti preuzete iz monografije “Otok Ivanić u ratu“