POLICIJA U DOMOVINSKOM RATU

Policijska postaja Ivanić-Grad funkcionirala je do demokratskih promjena 90-tih godina u sastavu Republičkog Sekretarijata za unutrašnje poslove kao Sekretarijat unutrašnjih poslova Ivanić-Grad. Nakon demokratskih promjena i osnivanja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ona mijenja naziv u Policijska stanica Ivanić-Grad i djeluje pod Policijskom upravom (PU) Kutina. lako općina Ivanić-Grad tada vise nema direktne ingerencije nad Policijskom stanicom, kontakti s izvrsnim tijelima Općine i nosiocima obrambenih aktivnosti ostaju stalni i sinkronizirani. Nakon sto je iz skladišta Teritorijalne obrane općine Ivanić-Grad u travnju 1990. oduzeto oružje i odvezeno u skladišta JNA, Policijska stanica Ivanić-Grad i njeni pripadnici ostaju jedina legalna i ustrojena naoružana formacija na području Otoka Ivanića. Pojedini pripadnici iz redova srpske nacionalnosti napuštaju Policiju, no većina djelatnika Policijske stanice ostaje na svojim mjestima, obnašajući svakodnevne zadaće i pripremajući se za događaje koji će ubrzo uslijediti. U tim turbulentnim vremenima, kada je JNA naoružavala pobunjene Srbe i svjesno stvarala četničke paravojne formacije, osnovni zadatak policijskih stanica bio je sprečavanje oružane pobune, očuvanje ustavnopravnog poretka i teritorijalne cjelovitosti RH. Na području općine Ivanić-Grad, gdje je bilo većinski hrvatsko stanovništvo, zadatak je, unatoč kriznim i ratnim situacijama, bio djelovanje u okviru svojih poslova i nadležnosti kao i u miru, uz pojačanu aktivnost i veći broj izvršitelja, osiguravajući mirne uvjete života svih stanovnika. Pritom je zaštita ljudskih života i imovine bila prioritet. U tom cilju provođene su u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova aktivnosti preventive, zaštite i suzbijanja terorizma, sprječavanja svih oblika kriminalnih djela i imovinskih delikata, od pljački do nedopuštene trgovine i crne burze. Pojačan je nadzor prometa i pomoć postrojbama koje sudjeluju u obrani prilikom tranzita ljudi i tehnike. Za obavljanje povećanog opsega posla na terenu, po odluci Vlade Republike Hrvatske, potkraj rujna 1990. aktivnom se sastavu priključilo i oko 300 pripadnika pričuvnog sastava. Aktivni sastav popunjavao se i iz redova dragovoljaca koji su najprije prolazili policijsku obuku, a potom bili upućivani na terenski rad. Medu prvim dragovoljcima bili su Dragan Rajić, Predrag Fitnić, Milivoj Srdojević, Srečko Matijević, Zeljko Caganić i Zeljko Kuternik.

FORMIRANJE POSEBNIH JEDINICA POLICIJE PU KUTINA

S obzirom da početkom 1991. godine na području koje operativno pokriva Policijska uprava Kutina dolazi do pobune dijela srpskog pučanstva, na osnovu zapovijedi tadašnjeg ministra MUPa, Josipa Boljkovca od 15. ožujka 1991. počinje formiranje posebne jedinice policije od pripadnika policijskih stanica Kutina, Novska, Garesnica i Ivanić-Grad. Datum 18.03.1991. bilježi se kao datum osnivanja posebne jedinice policije pri PU Kutina.

Prvi zapovjednik te postrojbe, koja je brojila 155 policijskih službenika, bio je Mladen Vulinec, zapovjednik policijske stanice Ivanić-Grad, a njegov zamjenik Siniša Žarkovic. U sastavu ove postrojbe je i vod Policijske stanice Ivanić-Grad. Zapovjednikom voda imenovan je Dražen Sopina, a njegovim zamjenikom Robert Karo. Obojica su na spomenute dužnosti došla iz antiterorističke postrojbe (ATP) Sljeme, osnovane odmah poslije ATP Lučko, pa su imali iskustva iz prvih borbenih djelovanja početkom 1991. na području Pakraca, Plitvica i Daruvara. Po uzoru na posebnu jedinicu policije, sredinom srpnja 1991. formirana je zasebna postrojba temeljne policije PU Kutina, koju su činila četiri voda po 25 Ijudi iz Policijskih stanica Kutina, Novska, Garešnica i Ivanić-Grad. Zasebnom postrojbom zapovijedao je Vinko Maček, a vodom iz Ivanić-Grada, koji je prva iskustva stekao djelujući u tampon zoni u mjestima Rajić i Jasenovac, Hrvoje Mandić. Zasebna postrojba temeljne policije Kutina prvi je put upotrijebljena 27.07.1991. godine, kada je kao pojačanje upućena u područje Pounja. Ona je držala punktove na mostu prema Bosanskoj Kostajnici i položaje uz Unu prema Dvoru.

Nakon avionskog napada 30.07.1991., u kojem je lakše ranjen Marinko Bakin, zbog lose organizacije obrane i učestalih napada neprijatelja, narod u Hrvatskoj Kostajnici formira zbjeg. S njima se preko Jasenovca i Hrvatske Dubice povlače i obrambene snage. U Hrvatskoj Dubici ostaju Predrag Fitnić, Dragan Rajić i Hrvoje Mandić, dok ostali nastavljaju prema Kutini. Dana 01.08.1991. po zapovijedi načelnika PU Kutina Mate Sičaje formira se nova zasebna postrojba temeljne policije, sastavljena od 90 Ijudi, kojom sada zapovijeda Hrvoje Mandić i koja se istog dana vrača u Hrvatsku Dubicu. Tu su oformljena četiri obrambena punkta: most na Uni, sela Bačin i Gornji Cerovljani te Jelas farma u Hrvatskoj Dubici, na kojima ostaju do 15.09.1991, kada od Načelnika PU Kutina dobivaju zadatak formiranja linije obrane u mjestu Tanac.

U snažnom napadu 17/18.09.1991. neprijateljske snage u potpunosti su ovladale Hrvatskom Dubicom i ukopale se samo 500 metara od hrvatskih položaja. Sljedećih sedam dana nema pomaka ni prema jednoj strani. Međutim 25/26.09.1991. srušeni su mostovi na rijeci Uni, a potom oba mosta – željeznički i cestovni na rijeci Savi. Zbog nedolaska pojačanja, Garešnicki i Ivanićki vod policije izvlače se zajedno sa stanovništvom u pravcu Jasenovca. Oni će sljedećeg dana zajedno s policijom iz Kutine i postrojbom ZNG-a iz Zagreba braniti selo Košutarice. Vod temeljne policije iz Ivanić-Grada ostaje na ovom području do pada Jasenovca, kada se vračaju na domicilno područje i nastavljaju s redovnim zadačama koje temeljna policija obavlja na području Policijske stanice Ivanić-Grad.

Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, pripadnici temeljne policije angažirani su na osiguranju punktova oko Novske. U operaciji “Bljesak” na novljanskom ratištu pogiba Zdravko Malnar.

Nakon završetka “Bljeska” i “Oluje” njeni se pripadnici vračaju na Banovinu, no tada s provedbom zadaće uspostave ustavnopravnog poretka, zaštite ljudi i imovine te drugih radnji u sklopu zadataka na novooslobođenim teritorijima RH.

Tekst i slike u cijelosti preuzete iz monografije “Otok Ivanić u ratu“