Specijalna jedinica policije ,,RIS” u Domovinskom ratu

26 studenoga. 2013 | Objavio: | Objavljeno u:

Posebna jedinica policije (PJP) ustrojena je 15. 03. 1991., a početkom listopada 1991. preimenovana je u Jedinicu za posebne namjene (JPN). Sredinom studenog 1991. postrojba dobiva svoj konačan naziv: Specijalna jedinica policije PU Kutina (SJP Kutina), pozivnog znaka radiovezom: ,,RIS”, sto je kasnije zaživjelo kao službeni naziv postrojbe. PJP je ustrojena tako da se pri svakoj policijskoj stanici ustrojava skupina jačine voda, osini PS Kutina, gdje se ustrojavaju dva voda.

Vod Ivanić-Grad započinje s intenzivnom teoretskom i praktičnom borbenom obukom cjelokupnog sastava. Obuka se izvodila u policijskim radnim odorama (sive boje) s kratkim i dugim naoružanjem iz JNA arsenala na širem području Ivanić-Grada. Nakon otprilike mjesec dana, kompletna jedinica dobiva maskirne odore, kao i kratko osobno naoružanje, zaduživši pištolje kalibra 9 mm. Potkraj 1991. godine jedinica zamjenjuje postojeće dugo naoružanje naoružanjem iz NATO programa.

Ratni put Posebne jedinice policije PU Kutina, koji počinje u proljeće 1991. godine, i njenu transformaciju u Specijalnu Jedinicu policije ,,RIS” koja će tijekom Domovinskog rata proći gotovo sva ratišta na području RH, pratit ćemo na temelju kronologije događaja koju su opisali njeni pripadnici članovi Udruge specijalaca domovinskog rata ,,RIS” Kutina – podružnica Ivanić-Grad.

Prvi angažman PJP-a bio je 22.04.1991. godine, kada je Srpska demokratska stranka pokusala organizirati miting u Jasenovcu, kojem su trebali prisustvovati Jovan Rašković i Vuk Drašković.   Dana 26.06.1991. godine 127 pripadnika postrojbe, medu kojima i vod Ivanić-Grad, upućeno je na područje Hrvatske Kostajnice sa zadaćom zaštite državne granice na rijeci Uni i očuvanja ustavnopravnog poretka, nakon sto je dan ranije stotinu pripadnika policije srpske nacionalnosti iz Hrvatske Kostajnice s naoružanjem prešlo u Bosansku Kostajnicu, Petrinju i Glinu, gdje su srpske paravojne formacije već kontrolirale situaciju. Postrojba je djelovala na području od Kozibroda do Hrvatske Dubice, pokrivajući teritorij u širini gotovo 40 kilometara. Tijekom 36 dana provedenih u ratnim uvjetima na Baniji, postrojba PU Kutina u vise je navrata uspješno odbila četničke napade na Hrvatsku Kostajnicu, čistila postavljene zasjede koje su pripadnici srpskih paravojnih formacija postavljali svima koji su željeli ili morali doći na ovaj teren, pa i sanitetskim ekipama, te vodila pravi rat osiguravajući ljudima prolaz kroz sela, koja su bila u neprijateljskom okruženju. Posebno je karakteristično da ova postrojba nije imala svoju logistiku, ni kuhinju, pa su pripadnici policije morali osigurati opskrbu kroz neprijateljske linije, oslanjajući se na pomoć građana hrvatske nacionalnosti, koji su ostali na ovom području. Slična je situacija bila i sa zbrinjavanjem ranjenika, jer je nedostajalo sanitetske opreme, te brzih i sigurnih pravaca za prijevoz u najbliže srediste Sisak.

Sredinom srpnja 1991. zbog svakodnevnih minobacačkih napada na položaje jedinice nabavljena su dva muzejska primjerka minobacača MB 60 mm i 82 mm, s kojima jedinica uzvraća na napade. Ta djelovanja zabilježena su kao prva uporaba minobacača u Domovinskom ratu hrvatskih postrojbi. Isto tako, potkraj angažmana u Hrvatskoj Kostajnici zabilježen je i prvi zračni napad zrakoplovstva JNA, pri čemu su raketirani srednja škola i Dom zdravlja u Hrvatskoj Kostajnici.

Neprijatelj je minobacačkim napadima po dijelovima Hrvatske Kostajnice u kojima ne živi srpsko stanovništvo i Policijskoj postaji unosio stalni nemir. Kad je utvrđeno da minobacačku vatru navode djelatnici srpske nacionalnosti iz Sekretarijata narodne obrane uz suglasnost stožera u Sisku i Zagrebu, prva grupa voda posebne jedinice policije iz Ivanić-Grada, pod zapovjedništvom  Roberta Kare, izvela je akciju upada u zgradu Sekretarijata narodne obrane u Hrvatskoj Kostajnici s ciljem zarobljavanja njenih djelatnika. Međutim oni su zahvaljujući dojavi i tajnom podzemnom prolazu napustili zgradu prije ulaska pripadnika specijalne policije, ostavivši za sobom karte i sredstva veze pomoću kojih su navodili minobacačku vatru na hrvatske ciljeve. Unatoč  tome, četnici nastavljaju s neselektivnom vatrom po hrvatskim položajima i dijelovima grada gdje živi hrvatsko stanovništvo.

Koliko je situacija bila komplicirana, a agresor okrutan i nemilosrdan, govori i sljedeći događaj: u vrijeme dok hrvatska strana vodi pregovore o predaji skladišta goriva u selu Volinja, kojim se opskrbljuju vojni aerodromi u Bihaću i Plesu, dolazi do eskalacije sukoba na području Dvora i Kozibroda te do zločina nad hrvatskim stanovništvom. Pod izlikom razdvajanja i sprečavanja daljnjeg krvoprolića, JNA iz Petrinje šalje u to područje preko Hrvatske Kostajnice oklopno mehaniziranu četu, a njen zapovjednik traži od zapovjedništva specijalne policije u Hrvatskoj Kostajnici pratnju, da ne bi došlo do sukoba s hrvatskom policijom na pravcu prema Kozibrodu. Ona je odobrena, u sastavu od šest pripadnika netom pridošle temeljne policije iz Zagreba u terenskom vozilu marke PUCH s plavim rotirajućim svjetlima i sirenom. Po izlasku iz Hrvatske Kostajnice prvi tenk u koloni zabio je topovsku cijev u terensko policijsko vozilo, podigao ga i izrešetao spregnutom strojnicom, odbacio i nagazio gusjenicama i izgurao niz padinu 6-7 metara ispod ceste. Kada je interventno odjeljenje voda Ivanić pod jakom neprijateljskom vatrom sa Čukora stiglo na mjesto masakra, našlo je četiri mrtva pripadnika temeljne policije u smrskanom vozilu i dva teško ranjena, koji su prevezeni u sanitet u Hrvatskoj Kostajnici. Tako je JNA sprječavala krvoprolića.

Najveća bitka za Hrvatsku Kostajnicu vodila se na dan 27.07.1991., koji su četnici proglasili danom ustanka. Tog dana kao pomoć postrojbi Posebne jedinice policije upućena je Zasebna postrojba temeljne policije PU Kutina. Zasebnom postrojbom zapovijedao je Vinko Maček, a vodom iz Ivanić Grada Hrvoje Mandić. S njima su krenuli i policajci iz Bjelovara. Kod mjesta Slabinja jedinice policije koje se uvode kao pojačanje doživjele su prvi napad. U odbijanju napada u pomoć im pristiže prva grupa Jedinice za posebne namjene koju je vodio Robert Karo. Drugi napad doživjeli su zatim u mjestu Rosulje kasno poslijepodne. Tada u pomoć  dolaze još  dva odjeljenja posebne jedinice policije, koja osiguravaju komunikaciju do Hrvatske Kostajnice. Teške borbe kroz naseljena mjesta vodile su se do 21.00 sat. Uz pomoć oklopljenog vozila “Kamaz” naoružanog s tri teške puškostrojnice, koje je služilo za probijanje na cesti i izvlačenje, pripadnici policijskih snaga prokrčili su put do Hrvatske Kostajnice. U borbama kod Hrvatske Kostajnice poginula su dva policijska službenika, a šest pripadnika posebne jedinice policije je ranjeno. Među njima i Siniša Dvoržak iz Ivanić-Grada, koji je ujedno i prvi pripadnik jedne postrojbe s područja naše Općine ranjen u Domovinskom ratu.

Pripadnicima posebne jedinice policije iz Kutine 03.08.1991. na zamjenu u Hrvatsku Kostajnicu dolaze pripadnici jedinice posebne namjene policije iz Varaždina, dok oni odlaze na zasluženi kratkotrajni odmor. Vod Ivanić-Grad u sastavu PJP-a upućen je potom 16.08.1991. na deblokadu prometnice Novska-Okučani na ulazu u selo Lađevac. U mjestu Rajić, tada podijeljenom na dva dijela: Gornji Rajić – nastanjen hrvatskim pučanstvom i Donji Rajić – nastanjen srpskim pučanstvom, kod mjesnog doma, dolazi do prvog borbenog kontakta s pobunjenim Srbima, gdje jedinica uspješno svladava otpor i nastavlja do mjesta Borovac.
Tamo ponovno dolazi do oružnog sukoba te uspješnog napredovanja do sela Lađevac. Pri ulasku u selo Lađevac, postrojba je bila izložena jakoj neprijateljskoj vatri pobunjenih Srba i pripadnika tzv. rezervnog sastava JNA iz protuavionskih topova i ručnih bacača, prilikom čega su ,,izrešetana” dva borbena oklopna vozila (BOV) i ranjena šestorica pripadnika jedinice. Zbog nemogućnosti daljnjeg napredovanja, jedinica je dobila zapovijed povlačenja i pregrupiranja, pri čemu je u povlačenju kroz sela Borovac i Donji Rajić bila izložena paljbi civilnog stanovništva iz kuca, koje nije bilo uznemiravano pri napredovanju jedinice prema Okučanima. U sastavu jedinice, vod iz Ivanić-Grada ponovo je upućen 17.08.1991. godine na područje Okučana s ciljem oslobađanja tog mjesta i okolnih naselja pod kontrolom pobunjenih Srba, te uspostave hrvatske vlasti na navedenom području. Jedinica je djelovala zajedno s pripadnicima Antiterorističke jedinice Lučko (ATJ Lučko), iz pravca grada Novske, autocestom do izlaza u Okučane.

 Akcijom je neposredno rukovodio tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić. Prvi borbeni kontakt u navedenoj akciji zbio se na samoj autocesti, kada jedinica vozilima upada u zasjedu kod sela Vrbovljani, gdje je bila izložena jakoj pješačkoj paljbi sa sjeverne i južne strane autoceste. Bez gubitaka jedinica se probila kroz zasjedu i preko nadvožnjaka Okučani napredovala kroz selo Dubovac Okučanski, gdje se spojila s pripadnicima ATJ Lučko, koji su djelovali iz pravca Nove Gradiške. Jedinice su zajednički slomile otpor neprijatelja u samom mjestu Okučani, ali je konačan pozitivan ishod akcije izostao, budući da su se postrojbe JNA, odnosno Bjelovarskog oklopno-mehaniziranog korpusa, otvoreno stavile na stranu odmetnutih Srba, te iz pravca Lipika pristigle u Okučane i u tenkovima i oklopnim transporterima u Okučane vratile poražene četničke formacije.
Zbog nemogućnosti pružanja otpora nadmoćnijem neprijatelju u teškom naoružanju, ministar Vekić pristaje na pregovore s oficirima JNA, da bi se omogućilo kompletno izvlačenje naših snaga iz Okučana, sto je u konačnici i učinjeno bez gubitaka u ljudstvu i tehnici.

Sljedećeg dana, 18.08.1991. godine, jedinica je upućena na područje grada Daruvara sa zadaćom sprječavanja ulaska pobunjenih Srba iz okolnih sela u sam grad Daruvar. Akcija je uspješno okončana aktivnim borbenim djelovanjem, pri čemu su neprijateljske snage bile prisiljene na povlačenje na početne pozicije. Jedinica je u akciji bila angažirana dva dana, dok se u dovoljnoj mjeri nije uspostavila obrana grada, a pritom nisu zabilježeni gubitci u ljudstvu i tehnici.

Vod je ponovno angažiran u Popovači sa zadaćom zapljene naoružanja s vlaka koji je prevozio tehniku i opremu JNA s područja Republike Slovenije, a bio je zaustavljen na željezničkoj postaji 26.08.1991. godine. Nakon ove zadaće, jedinica je došla u posjed težeg naoružanja, koje do tada nije imala: protuavionski topovi, minobacači 120 mm, protutenkovske i protupješačke mine, veća količina automatskog naoružanja i ručnih bombi; čime su se stekli uvjeti za uspješno izvršenje predstojećih zadaća, budući da se JNA već otvoreno stavila na stranu srbočetničkog agresora. U istoj akciji nije bilo oružanog sukoba, jer su se ročni vojnici koji su osiguravali vlak odmah predali.

Tri dana kasnije, jedinica je upućena na područje Novske u selo Gornji Rajić sa zadaćom uspostavIjanja obrane na tom području i onemogućavanja prodora agresora iz pravca Okučana, koji je već tada bio u selu Donji Rajić. Tom prilikom jedinica je zaustavila prodor tenkova i oklopnih transportera zaprečavanjem prometnice protutenkovskim minama, te izvršila rušenje mosta na kanalu Strug, da bi se onemogućio prodor agresorskih snaga prema gradu Novska kroz Mokro Polje. Prilikom izvršenja ove zadaće nije bilo gubitaka, a jedinica je ostala angažirana do 02.09.1991. godine, kada svoje utvrđene položaje predaje tek oformljenoj 125. brigadi HV-a.

Dana 05.09.1991. jedinica kreće ispred PS Novska u združenom djelovanju s pripadnicima Jedinice za posebne namjene Rakitje – preteče 1. gardijske brigade, u izvršenje zadaće deblokade autoceste Zagreb-Lipovac kod mjesta Vrbovljani i oslobađanje zapadnog dijela Okučana, te spajanje sa snagama ZNG-a, koje su djelovale iz pravca Nove Gradiške. Pravac borbenog djelovanja protezao se od grada Novske južnom stranom autoceste, šumskim putovima do sela Gređani i Čovac, sa krajnjim ciljem u selu Vrbovljani, koje je bilo glavno uporište srbočetničkih snaga, dok je drugi pravac borbenog djelovanja bio autocestom na nadvožnjak Borovac-Vrbovljani, a tim pravcem su djelovali pripadnici 125. brigade. Svoja prva borbena djelovanja jedinica je imala u selu Gređani oko 23,00 sata istog dana, gdje je uspješno savladala otpor i nastavila napredovati.
Ulaskom u selo Čovac oko 01.00 h 06.09.1991. godine jedinica je naišla na jak neprijateljski otpor, prilikom čega je poginuo pripadnik novljanskog voda i jedan pripadnik 1. gardijske brigade. Nakon dvosatnih borbenih djelovanja, jedinica je neutralizirala otpor iz desetak kuća s lijeve i desne strane ulaza u selo, te učvrstila svoje položaje. Kontaktiranjem putem radioveze zapovjednika našeg pravca sa zapovjednicima pravaca djelovanja Nove Gradiške i Novske došlo se do spoznaje da je borbeni pravac od Novske u pravcu nadvožnjaka Borovac-Vrbovljani zaustavljen u napredovanju ispred samog nadvožnjaka, dok je borbeni pravac od Nove Gradiške zaustavljen na raskrižju cesta prema Staroj Gradiškoj. Po navedenim spoznajama, a budući da je jedinica bila bez potpore, a liječničke ekipe duboko u okupiranom teritoriju, donesena je odluka o povlačenju u smjeru Novske.

Dana 10.09.1991. godine jedinica je upućena na područje općine Novska u pretragu kuća u selu Novi Grabovac zbog svakodnevnih dojava da u selo slijeću helikopteri JNA i naoružavaju lokalno srpsko stanovništvo. Jedinica je u selo ušla podijeljena u dvije grupe, iz dva pravca: prvi iz LipovIjana preko sela Kozarice, a drugi od Trokuta kod sela Lovska, na kojem je bio angažiran i vod Ivanić. U akciji nije bilo borbenog djelovanja zbog iznenadnog zaposjedanja kuća, u kojima je pronađena manja količina pješačkog naoružanja. Treba istaknuti da u selu nisu zatečeni mladi stanovnici, sto je upućivalo na činjenicu da su za pretragu unaprijed znali. Zatečenim stanovnicima razjasnio je načelnik PU da se ne radi o provokaciji i demonstraciji sile, već o preventivnoj akciji hrvatske policije radi uspostave hrvatske vlasti.

Dana 13.09.1991. godine jedinica je upućena u Jasenovac i Hrvatsku Dubicu radi sprječavanja prodora srbočetničkog agresora iz pravca Hrvatske Kostajnice prema Novskoj, jer da su se iz Hrvatske Dubice dijelom povukle hrvatske snage u pravcu Jasenovca. Jedinica je organizirala borbeno-blokadne punktove (BBP) duž rijeke Une od mosta u Jasenovcu kroz sela Ušticu, Tanac i mjesto Hrvatsku Dubicu.

Sama nazočnost jedinice ulijevala je povjerenje stanovništvu navedenih sela da ne napuštaju svoje domove, jer su grad Hrvatsku Kostajnicu već okupirali srbočetnici, potpomognuti od JNA. Treba napomenuti da je tom prilikom dostavljena znatna količina naoružanja i streljiva lokalnom stanovništvu sela Baćin i pripadnicima temeljne policije koji su branili selo, a koje su iz baze ATJ Lučko dopremili policijski službenici iz Ivanić-Grada. Jedinica je u akciji bila angažirana do 15.09.1991. godine, kada je donesena strateška odluka o angažiranju jedinice u zauzimanju tzv. kasarne JNA u mjestu Doljani kod Daruvara. Kako je i navedeno dana 15.09.1991. godine, cjelokupni sastav jedinice upućen je u zauzimanje navedene kasarne sa ciljem stupanja u posjed sveukupnih MTS-a, naoružanja i opreme, a zatim naoružavanja i ostalih postrojbi hrvatske vojske i policije.
Zbog jakog minobacačkog djelovanja neprijatelja na postrojbu, istog dana kasarna nije zauzeta, već je jedinica bila angažirana u izvlačenju ranjenih i poginulih pripadnika PS Garešnica i Kutina, koji su kasarnu pokusali zauzeti prije dolaska jedinice u Doljane kod Daruvara.
U navedenom izvlačenju ranjenih kolega, u večernjim satima istoga dana, došlo se do spoznaje da je dio vojnog osoblja već napustio vojarnu, izvlačeći se s nekolicinom zapovjednih vozila u pravcu Pakraca. Tijekom noći odustalo se od zauzimanja kasarne do ranih jutarnjih sati, te je oko 09,00 sati, dana 16.09.1991. ona u potpunosti zauzeta jakim borbenim djelovanjem. Jedinica nije imala gubitaka, a došla je u posjed velike količine protupješačkog, protuoklopnog i teškog naoružanja, kao i tri BOV-a i desetak vojnih kamiona. Iz ove osvojene vojarne policijski službenici voda Ivanić-Grad dostavili su veću količinu pješačkog naoružanja: tri kamiona za ABKO, kamion-cisternu, kamion TAM 110 i druga materijalno-tehnička sredstva 65. samostalnoj bojni ZNG-a Ivanić-Grad.

Zbog učestalih minobacačkih napada iz pravca sela Bujavica na okolna sela Kozarice, Jamarice, Janju Lipu i Brezine, jedinica je dana 24.09.1991. godine upućena u selo Bujavica, sa ciljem neutraliziranja neprijateljskog topništva. Jedinica je djelovala s dvije skupine iz dva pravca: prva skupina djelovala je iz pravca sela Janje Lipe, dok je druga skupina djelovala iz pravca sela Novog Grabovca, gdje je angažiran i vod Ivanić. 

Nakon trosatnih borbenih djelovanja, jedinica je neutralizirala neprijateljsko topništvo i vratila se u svoje baze. Nakon angažmana na području Bujavice, vod Ivanić upućen je u Ured za obranu u Ivanić-Gradu, te je dana 29.09.1991. angažiran prilikom osvajanja vojarne u Bjelovaru, gdje se zatekao u trenutku raketiranja neprijateljskog zrakoplovstva, ali nije imao izravnih borbenih djelovanja.

Dana 04.10.1991. godine cjelokupni sastav jedinice okuplja se ispred PS Novska, s ciljem da sa ostalim postrojbama HV-a i temeljne policije pokusaju vratiti položaje kod sela Gornji Rajić, koje je dan prije zaposjela JNA, ojačana spajanjem snaga Bjelovarskog i Banjalučkog korpusa, premostivši pontonskim mostom kanal Strug. Nakon okupljanja postrojbi ispred PS Novska i TO Novska, između 12,00 i 13,00 sati dolazi do iznenadnog zračnog napada JNA zrakoplovi na mjesto okupljanja, te do pogibije i ranjavanja vise pripadnika HV-a i policije.
Tom prilikom od krhotina granata ranjeno je sedam pripadnika jedinice, medu kojima i pripadnici voda Ivanić-Grad: Robert Karo, Marijan Hanžek, Duro Lukinović i Tomislav Čavar, dok je desetak pripadnika hospitalizirano zbog lakših ozljeda i stanja šoka.

Nakon velikih gubitaka u Novskoj po odluci načelnika PU Kutina vodovi se angažiraju po policijskim stanicama, te je početkom listopada vod Ivanić, ojačan dijelom pripadnika PS Ivanić-Grad, djelatnog i pričuvnog sastava, upućen na područje Zagreba kao pričuva i interventne snage za osvajanje vojarne Buna te blokadu aerodroma Pleso, na kojemu su se još uvijek nalazile snage JNA. Kao baza za navedenu zadaću određena je najprije Policijska akademija, a nakon toga Velika Mlaka. Snage nisu direktno angažirane u borbama ali se jedna grupa policijskih službenika zatekla na području vojarne nakon predaje u trenutku napada neprijateljskog zrakoplovstva.

 

Početkom 1992. godine jedinica se premješta iz dotadašnjih baza po vodovima, u zajedničku bazu smještenu u selu Gojlo, gdje pristupa provođenju specijalističke obuke i pripremama za daljnja borbena djelovanja. U vremenu od 04.02.1992. do 08.05.1992. godine policijski službenici iz sastava voda Ivanić angažirani su na širem području Grada Novske u akciji ,,Zasjeda” u cilju sprječavanja upada mogućih terorističkih skupina te sprječavanja drugih težih kaznenih djela u samom gradu Novskoj, u koordinaciji s pripadnicima Vojne policije (VP). Način izvršenja zadaća bio je po grupama, smjenskim radom samo u noćnim satima.

Dana 08.05.1992. godine, dio jedinice (40 pripadnika), a medu njima i vod Ivanić, upućen je na područje mjesta Voćina u provođenje akcije ,,Trokut” sa ciljem pretrage terena i uništavanja mogućih DTG-a, te razminiranja prostora i pronalaska neprijateljskih bunkera i zemunica. Tijekom izvršenja ove zadaće pronađen je šumski bolnički kompleks, desetak zemunica sa pozamašnim arsenalom minsko-eksplozivnih sredstava (MES-a), prilikom čega je razminirano oko 10 km2.
U navedenoj akciji jedinica je bila angažirana po skupinama koje su se međusobno smjenjivale na terenu, a trajala je sve do 06.10.1992. godine. Vod Ivanić je u ovoj akciji davao i jednu posadu BOV-a, koja je imala zadaću protuzračne obrane (PZO). Pored PZO zaštite u akciji” Trokut” jedna je posada voda Ivanić angažirana s istovjetnom zadaćom u akciji ,,Krug” na području PU brodsko-posavske tijekom listopada 1992. Tijekom svibnja 1992. jedinica je zadužila zelene odore s prepoznatljivim znakovljem ,,munja i mac” i nije ih vise mijenjala do kraja Domovinskog rata.
Paralelno s navedenim akcijama, 20 policijskih službenika voda Ivanić zajedno sa 12 policijskih službenika iz drugih vodova jedinice upućeno je 24.08.1992. godine na područje PU Gospić u sklopu akcije ,,Poskok” sa zadaćom uspostave crte razgraničenja i obrane tog područja, od sela Rizvanuše prema dominantnim pozicijama vrha Visočice na Velebitu. Po dolasku na navedeno područje uspostavljaju se borbeno-blokadni punktovi, a obje strane provode aktivna izviđanja. Vod je bio angažiran u navedenoj akciji po grupama do 24.12.1992. godine.

U razdoblju od 25.12.1992. godine do 19.01.1993. godine, u bazi Gojlu provodi se užurbana specijalistička obuka, opća i specijalna tjelesna priprema pripadnika, da bi se fizička pripremljenost podigla na sto veću razinu za predstojeća borbena djelovanja u ekstremnim uvjetima. Na takav zadatak kompletna je jedinica od 80 policijskih službenika, medu kojima 20 iz Otoka Ivanića, upućena 19.01.1993. godine, u vojnoredarstvenoj operaciji (VRO) ,,Maslenica”, u kojoj zaposjeda dominantne pozicije na Velebitu prema Sv. Roku i Obrovcu.

U očuvanju zaposjednutih pozicija, a u sklopu akcije ,,Poskok 2″ jedinica je angažirana do 12.03.1993. godine. Za vrijeme trajanja akcije zbog neprijateljskih minobacačkih napada na položaje jedinice, povrijeđeno je i ranjeno desetak pripadnika jedinice. Nakon VRO ,,Maslenica”, zbog velikog broja ranjenih i stradalih pripadnika djelatnog sastava, dolazi do formiranja i obučavanja pričuvnog sastava, čiji su pripadnici također bili s područja tada već policijskih postaja (PP) Novske, Kutine, Garešnice i Ivanić  Grada. Oni su do kraja Domovinskog rata dali jednak doprinos u stvaranju Hrvatske države, kao i pripadnici djelatnog sastava.

Od 10.06.1993. godine, jedinica je po grupama bila angažirana na gospićkom  ratištu u sklopu akcije ,,Poskok I” na čuvanju bojišnice i vršenju izvidničko-operativne djelatnosti obrambene crte neprijatelja te prikupljanja informacija za VRO ,,Medački džep”. U dva navrata tijekom izviđanja izvidničkooperativne grupe, u kojoj je bilo vise pripadnika s područja Otoka Ivanić, došlo je do sukoba s neprijateljskim snagama, pri čemu su im naneseni gubici u živoj sili. Za uspješno provođenje izviđanja izvidničko-operativnu grupu pohvalio je general Mladen Markač. Do početka VRO ,,Medački džep” jedinica je imala dvojicu ranjenih i desetak ozlijeđenih djelatnika, koji su stradali prilikom odlaska na BBP-e zbog neprijateljskog djelovanja po vozilima. Zbog toga dolazi do preustroja jedinice te se ukidaju vodovi u dotadašnjem obliku i ustrojavaju specijalističke grupe, od kojih se po potrebi ustrojavaju skupine.

Dana 18.03.1993. godine, cjelokupna jedinica upućena je na dubrovačko ratište u sklopu akcije ,,Krug-Dubrovnik” sa zadaćom čuvanja crte razgraničenja prema Crnoj Gori i području BiH pod kontrolom bosanskih Srba, budući da je prema sporazumu s neprijateljskom stranom moralo doći do povlačenja snaga HV-a sa dostignutih pozicija u akciji oslobađanja dubrovačkog zaleđa. U navedenoj akciji jedinica je bila angažirana do 02.05.1993. godine. Također, tijekom 1994. i 1995.god. jedinica je bila angažirana u istoj akciji.

U VRO ,,Medački džep” dana 09.09.1993. godine jedinica je sudjelovala u cjelokupnom sastavu, gdje je bila angažirana do 04.10.1993. godine u očuvanju dostignute crte bojišnice. Tijekom akcije nije bilo poginulih djelatnika jedinice, dok je 9 pripadnika teže ili lakše ranjeno (4 djelatna i 5 pričuvnih) medu kojima i pripadnik voda Ivanić Goran Predragović, a u samoj akciji zarobljena su dva neprijateljska vojnika, od kojih je jedan bio zapovjednik neprijateljskih snaga na području akcije.
U akciji je sudjelovalo 24 pripadnika djelatnog i pričuvnog sastava s područja Ivanić-Grada, od ukupnih 123. Nakon akcije, dana 30.09.1993. godine, od zaostale protupješačke mine teze je ranjen jedan pripadnik pričuvnog sastava.

Dana 23.10.1993. godine dio jedinice upućen je na područje Nove Gradiške u sklopu akcije ,,Krug” sa zadaćom uspostavljanja dva BBP-a u selima Širinci i Mašička Šagovina prema neprijateljskoj crti obrane Okučanskog područja, a radi sprječavanja upada i djelovanja neprijateljskih diverzantsko-terorističkih skupina, koje su u prethodnom periodu bile aktivne i učestale. Jedinica je u navedenoj akciji bila angažirana do 27.10.1993. godine, te nije imala gubitaka.
 Dana 14.11.1993. godine cjelokupni sastav jedinice upućen je ponovno na gospićko ratište u sklopu akcije ,,Poskok 1″ u cilju učvršćivanja bojišnice koja je uspostavljena VRO-om ,,Medački džep”. Tamo se jedinica zadržala do 24.11.1993. godine, kada položaje od policije preuzimaju postrojbe Hrvatske vojske.

 Tijekom cijele 1994. godine i do VRO ,,Bljesak” 1.5.1995., jedinica je po grupama bila angažirana u sklopu akcije,,Poskok2″ na Velebitu, gdje se osiguravala bojišnice uspostavljena u VRO ,,Maslenica” i u sklopu akcije ,,Krug-Dubrovnik” gdje se osiguravala prva crta bojišta prema Crnoj Gori i BiH.
Nadalje je jedinica angažirana u dva navrata u sklopu operacija ,,Kocka” na području Požege, gdje je od 12. do 15.05. i od 25. do 28.05.1994. godine imala zadaću izvidničko-potražne djelatnosti i blokada područja na Papuku, zbog učestalih terorističkih napada na civilne osobe u selu Batinska Rijeka, kao i jedan angažman u sklopu akcije ,,Gredine” 17.05.1994. sa istom zadaćom, na području Zvečeva. Isto tako, u razdoblju od 25.08. do 04.09.1994. godine jedinica je bila angažirana u sklopu akcije ,,Tuka” na području PU karlovačke, sa zadaćom osiguranja bojišta prema okupiranom području RH. U navedenim akcijama jedinica nije imala gubitaka. U mjesecu ožujku 1994. godine jedinica je dobila zadaću obavljanja izvidničko-operativne djelatnosti na području općine Novska prema okupiranom dijelu okučanskog i pakračkog područja, a u cilju prikupljanja operativnih saznanja o položajima neprijateljske vojske na tom području, koja su kasnije bitno pridonijela planiranju i izvršenju VRO „ Bljesak”.


Angažman jedinice trajao je do VRO ,,Bljesak”. Jedinica je djelovala u dvije skupine jačine 10-15 pripadnika, pri čemu je jedna izvršila izvidničku djelatnost, dok je druga bila locirana na području sela Kričke prema Čaglićkom Kovačevcu.
Od mjeseca ožujka do studenog 1994. godine izvidnička je djelatnost izvođena 1-2 puta u mjesecu, dok je od studenog 1994. g. do 01.05.1995. izvođena intenzivno. Prilikom jednog izviđanja, dana 24.11.1994. g. zarobljena su dvojica neprijateljskih vojnika, prema kojima se postupalo u skladu s normama međunarodnih konvencija rata prema ratnim zarobljenicima, te koji su istog dana predani djelatnicima Odjela terorizma i ratnih zločina na daljnju kriminalističku obradu. U istim izvidničkim djelatnostima skupine su zalazile u dubinu okupiranog područja, te video-kamerom snimale položaje neprijateljske vojske duž bojišnice iznad sela Paklenice, Voćarice, Jazavice, Roždanika, Rajića, Rajčića i Rađenovaca, sve do Bijele Stijene i Čaglićkog Kovačevca.

Cjelokupna jedinica angažirana je 27.12.1994. na području Novske sa zadaćom intervencije prema neprijateljskim snagama u slučaju ugrožavanja kolone, koja je prolazila autocestom kroz okupirano područje pod zaštitom UN-a, a u kojoj se nalazio predsjednik RH Franjo Tuđman.


Dana 28.04.1995. godine jedinica je stavljena u stanje pune borbene pripravnosti za angažman u VRO ;;Bljesak” u kojoj je imala posebnu ulogu uvođenja snaga Specijalne policije na početne pozicije za izvođenje akcije. Prethodno je trebalo izvidničkim skupinama provjeriti i očistiti teren od mogućih minskih polja, da bi se na siguran način mogle prihvaćati i uvoditi naše snage. Uvođenje snaga Specijalne policije obavljano je tijekom noći sa 30.04./01.05.1995. g, neprimjetno za snage UNPROFORa, koje su bile smještene u selu Kričke, pravcem lovna kuća Bukovica – Jasenova kosa – selo Kričke, gdje su se raspoređivale na početne pozicije u pravcu sela Livađana, Donje i Gornje Subocke.
VRO ,,Bljesak” započela je 01.05.1995. godine u 05,30 sati. Pravac borbenog djelovanja SJP ,,RIS” Kutina bio je od sela Kričke, preko Kričkog brda, Kućerine do cestovne komunikacije Rajić-Rajčići, zatim selima Rajčićii Rađenovci, preko Milisavaca i Zmajevca do cestovne komunikacije Lipik-Okučani u selu Benkovcu Okučanskom. Potpora našoj jedinici bile su SJP Rijeka i SJP Pula.

Oko 07,00 sati jedinica nailazi na prvu crtu neprijateljske obrane kod lovne kuće na Kričkom brdu, gdje uz topničku potporu Specijalne policije nakon višesatne borbe uz pomoć protuoklopnih sredstava (RB, RBR, tzv. ,,Zolja” i ,,Osa”) uspijeva uništiti neprijateljske bunkere i nanijeti mu gubitke u ljudstvu, nakon čega se ostatak neprijateljskih snaga dao u bijeg u pravcu sela Rajčića.
Nadomak sela Rajčići jedinica ponovo nailazi na neprijateljski bunker, iz kojeg j e otvorena jaka protupješačka paljba, a koji j e neutraliziran uporabom protuoklopnog sredstva RPG-7. Na Goleš brdu, nadomak sela Rajčići, jedinica nailazi na neprijateljske skupine iz prethodna dva borbena kontakta, sto govori o brzini napredovanja naše jedinice do zadanog cilja.
U trenutku kada su neprijatelji zamijećeni, pozvani su na predaju Hrvatskoj policiji, međutim oni otvaraju jaku pješačku vatru na pripadnike jedinice, nakon čega dolazi do uzvraćanja vatre, djelomičnog uništavanja skupine, dok su se četvorica neprijateljskih vojnika predala (od kojih su dvojica bila ranjena). 

Valja spomenuti da su poginuli i zarobljeni  neprijateljski vojnici bili mještani sela Donji Rajić, Borovac i Lađevac. Jedinica je imala borbene kontakte prilikom ulaska u selo Rajčiće, zatim do dolaska do sela Benkovca Okučanskog oko 18,30 sati nije bilo borbenih kontakata s neprijateljem, ali je naišao na niz napuštenih topničkih i minobacačkih položaja.
Po dolasku do cestovne komunikacije Okučani-Lipik jedinica se zaustavlja u šumi iznad sela Benkovca Okučanskog i čeka odobrenje od stožera akcije za ulazak u selo i presijecanje navedene komunikacije. Oko 19,00 sati jedinica dobiva zapovijed za napad, te ulaskom u selo dolazi do jakog otpora, kako iz kuca, tako i iz prijevoznih sredstava koja su nailazila iz pravca Lipika u pravcu Okučana.
Jedinica uspijeva neutralizirati žarišta iz kojih je pružan otpor, nanijevši neprijatelju gubitke u ljudstvu te potpuno ovladavši selom i komunikacijom Lipik-Okučani oko 19,30 sati. Tijekom zauzimanja sela Benkovac Okučanski zaustavljeno je vozilo UNPROFOR-a koje se kretalo iz pravca Okučana prema Lipiku, u kojemu su zarobljena dva pripadnika ;;Belih orlova” iz Srbije, i time su završila djelovanja jedinice prvog dana akcije ,,Bljesak”. Kao pomoć, s obzirom na isturenost jedinice, Zapovjedništvo specijalne policije uputilo je i snage SJP Karlovac, koje uspostavljaju borbene punktove. Drugog dana akcije na cestu izbijaju i snage SJP Vinkovci, koje su napredovale iz pravca istoka – Nove Gradiške, koji preuzimaju BBP i ostaju u selu, dok su pripadnici SJP ,,RIS” Kutina u jutarnjim satima nastavili prodor prema mjestu Okučani, oslobađajući selo Čage, u kojem je bilo skladište tzv. 

Specijalne milicije Okučani i ratna ambulanta. Prilikom oslobađanja sela Čage, u jednom od borbenih djelovanja teško su ranjena dvojica pripadnika jedinice. Spašavanje i transportiranje ranjenih kolega, budući da mjesto Okučani nije bilo pod kontrolom snaga HV-a i policije, moralo se obaviti pravcem kroz sela Trnakovac, Bobare i Čaprginci te kroz šumu do Širinaca, gdje je čekala medicinska ekipa. Snagama angažiranima u spašavanju rukovodio je instruktor Sasa Rudar.

Dolaskom do same table mjesta Okučani, oko 09,30 sati, jedinica dobiva zapovijed zaustavljanja napadnih djelovanja i zadaću uspostavljanja BBP-a duž sela Čage, zajedno s pripadnicima SJP Karlovac. Oko 14,00 sati istog dana do naših BBP-a iz centra mjesta Okučani  pristizu pripadnici HV-a. Sljedećeg dana jedinica je angažirana u pretragama terena prema Omanovcu s ciljem lociranja i uništenja zaostalih neprijateljskih snaga, koje su se pokušale probiti prema BiH.

U akciji ,,Bljesak” sudjelovala su 22 pripadnika djelatnog i pričuvnog sastava s područja Ivanić Grada (od ukupno 131). U pretragama terena na području oslobođenom VRO-om ,,Bljesak” jedinica je bila angažirana svakodnevno sve do 20.06.1995. godine, sa zadaćom pronalaska mogućih zaostalih neprijateljskih grupa. U pretragama je jedinica pronašla veći broj neprijateljskih zemunica i skladišta streljiva i vojne opreme te MES-a.

Dana 29.06.1995. godine cjelokupan sastav jedinice, zajedno s većim brojem drugih specijalnih jedinica policije upućen je na područje Velebita, s ciljem privlačenja pozornosti na sebe. Naime, navedenim taktičkim manevrom isprovocirano je povlačenje dijela tzv. Gračačke brigade s teritorija BiH, gdje je ista pomagala snagama bosanskih Srba i zaustavljala napredak hrvatskih snaga u operaciji ,,Ljeto 95″. Uvođenje snaga Specijalne policije namjerno je provedeno pješice, obroncima Velebita, vidljivo neprijateljskim snagama, tako da se stvorio dojam namjere napadnih djelovanja prema Gračacu. Manevar je u potpunosti uspio, jer se tzv. Gračačka brigada vratila iz BiH na područje Gračaca, čime su oslabljene srpske snage u BiH i osiguran lakši prodor hrvatskih snaga na području BiH, kod Glamoča i Grahova.
U vremenu od 05.07. do 30.07.1995. godine dio jedinice upućen je na dubrovačko bojište, na ,,Sektor C” sa zadaćom spremnosti za zauzimanje rta Oštro i osiguranja državne granice prema BiH i Crnoj Gori, dok se drugi dio pripremao u povećanju fizičkih sposobnosti za predstojeće sudjelovanje u VRO ,,Oluja”.

Dana 30.07.1995. godine dio jedinice je iz baze na Gojlu upućen na Velebit u sklopu akcije ,,Poskok 2″ gdje se 31.07.1995. g. spaja sa drugim dijelom jedinice koji se vraća iz Dubrovnika, te zaposjeda pozicije na području Velikih Vršina na Velebitu za VRO ;,Oluja”. Do početka akcije jedinica obavlja izvidničke djelatnosti i razminiravanje predviđenih pravaca napada skupina ispred prednjeg kraja neprijateljske crte na području Crnog vrha, Lišćanih bunara i Paleža, koje su ujedno i početne pozicije jedinice u akciji.

Prvog dana VRO „Oluja” 04.08.1995. godine oko 05.00 sati, cjelokupna jedinica djeluje u tri pravca s krajnjim ciljem izbijanja na cestovnu komunikaciju Medak-Gračac kod Svetog Roka. Na samom polasku s početnih pozicija izložena je jakoj neprijateljskoj topničkoj vatri, a prilikom borbenog kontakta s neprijateljem izložena je jakoj paljbi iz pješačkog naoružanja, prilikom čega je poginuo jedan pripadnik, dok je 7 pripadnika teže i lakše ranjeno, a 10-tak ih je zadobilo razne druge ozljede.
Prilikom borbi ranjeni su između ostalih i pripadnici s područja Ivanić-Grada Dražen Ćižmar i Gordan Franković. Napredovanje je bilo sporo, zbog postavljene jake neprijateljske obrane u vise linija, kao i zbog teško prohodnog terena te puno ranjenih i povrijeđenih pripadnika.

 

Uz stalna borbena djelovanja jedinica uspijeva neutralizirati otpor neprijatelja i nanijeti mu velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Na zadani cilj jedinica izbija oko 21,00 sati istoga dana, postavljajući BBP-e otprilike 500 m južno od komunikacije Medak-Gračac. Tijekom akcije jedinica zarobljava dva tenka T-55 i jedan oklopni transporter, te veću količinu protuavionskih strojnica, protuoklopnih sredstava, te pješačkog naoružanja i streljiva.

Drugog dana VRO „Oluja” 05.08.1995. g. jedinica prelazi komunikaciju Medak-Gračac i učvršćuje zauzete pozicije sa sjeverne strane komunikacije Medak-Gračac, na brdu Guševica. Tijekom trećeg dana VRO ,,Oluja” 06.08.1995. godine, jedinica se prebacuje u Gračac, gdje prima nove zapovijedi za napad. Četvrtog dana VRO ,,Oluja” 07.08.1995. godine cjelokupna jedinica napreduje u dva pravca od sela Bruvno: prvi preko Javornika i Obljaja do Donjeg Lapca, a drugi cestom do Gornjeg Lapca, pa dalje prema Kulen Vakufu. Na zadane pozicije jedinica izbija u poslijepodnevnim satima bez gubitaka, te u potpunosti stavlja pod kontrolu područje oko mjesta Donji i Gornji Lapac do granice s BiH. 

 

Na dostignutim pozicijama jedinica se zadržava do 09.08.1995. godine, nakon čega odlazi u matičnu bazu. U akciji ,;Oluja” sudjelovalo je 18 policijskih službenika djelatnog i pričuvnog sastava s područja Ivanić-Grada ( od ukupno 136).

Do 12.08.1995. godine jedinica je bila na zasluženom odmoru, nakon čega je upućena na područje Vrginmosta, radi pretrage Petrove Gore specijalne policije, gdje se nalazi sa zadaćom interventnih snaga. Taj je angažman trajao do 13.08.1995.
U sklopu akcije ,,Oluja-Obruč” jedinica je višekratno po grupama upućivana na područja oslobođena VRO „Oluja” prilikom čega je vršila pretrage terena u cilju pronalaska zaostalih neprijateljskih skupina, skrivenih skladišta vojne opreme i naoružanja.
Paralelno s angažmanom u akciji „Oluja-Obruč” jedinica je od 17.10.1995. godine do kraja Domovinskog rata također po grupama višekratno angažirana u sklopu akcije „Nauk”, na širem području izbjegličkog kampa u mjestu Kuplensko, gdje je obavljala zadaće očuvanja javnog reda i mira u samom kampu, te sprječavanja protuzakonitog trgovanja Ijudi i imovine s područja BiH, tzv. Zapadna Bosna, na teritorij RH.

Dana 22.12.1995. godine jedinica je upućena na područje Jasenovačke Posavine, gdje od pripadnika HV-a preuzima zadaću nadzora i osiguranja državne granice prema BiH. U navedenoj zadaci jedinica je bila angažirana po grupama punih godinu dana, točnije do 11.12.1996.

 

Istovremeno s već navedenim zadaćama, dio pripadnika koji nije bio angažiran u njima, intenzivno je provodio obuku i pripremao se za borbena djelovanja zbog mogućeg angažmana u oslobađanju preostalog teritorija istočne Slavonije, ukoliko ne uspije projekt mirne reintegracije. Također treba napomenuti da su od četiri zapovjednika jedinice njih dvojica (Mladen Vulinec i Dražen Sopina), a od osam pomoćnika zapovjednika njih četvorica (Siniša Žarkovic, Robert Karo, Dragutin Vurnek i Denis Herceg) bila s područja Ivanić-Grada. Osim toga, tri su policijska službenika obnašala dužnost zapovjednika vodova – instruktora specijalističke obuke (Mario Semrad, Jozo Vuković i Saša Rudar), a sedmorica dužnost zapovjednika odjeljenja – vođe specijalističke grupe (Goran Predragović, Damir Ivančir, Tomislav Čavar, Đuro Lukinović, Ivica Pokas, Siniša Dvoržak i Deni Lauter. Iz svega navedenog vidljivo je da je Specijalna jedinica policije „RIS” Kutina dala golem doprinos u Domovinskom ratu. Kroz jedinicu je prošlo oko 500 policijskih službenika, od čega ih je 90 bilo s područja Otoka Ivanića.

Tekst i slike u cijelosti preuzete iz monografije “Otok Ivanić u ratu

fb-share-icon0