Prve vojne postrojbe ZNG i formiranje 65. sam. bataljuna ZNG Ivanić-Grad

studeni 27, 2013 By: admin Category: Izdvojeno, Nekategorizirano, Zapisi

PRVA POSTROJBA ZNG-a IVANIĆ-GRAD

U svega tri dana obavljena je popuna prve postrojbe ZNG-a Ivanić-Grad, koja će u sklopu 56. bataljuna biti treća satnija, a 28. lipnja 1991. godine ona je svečano postrojena na strelištu TopoIje, u nazočnosti predstavnika Općine Ivanić-Grad, Sekretarijata za narodnu obranu i Ministarstva unutarnjih poslova. Smotru je obavio zapovjednik 56. bataljuna, Zvonimir Gregurić – Regica, uz prisutnost načelnika policijske uprave Kutina Mate Sičaje. Ta prva postrojba ZNG-a Ivanić-Grad brojila je 134 pripadnika (10 časnika, 28 dočasnika i 96 vojnika). Zapovjednikom prve ivanićgradske postrojbe ZNG-a imenovan je Darko Hodko, zamjenikom zapovjednika Branko Radošević, a zapovjednicima vodova Krešimir Zajec, Marinko Čerluka i Darko Bertović. lako je postrojba formacijski pripadala 56. bataljunu Kutina, logistički i ustrojbeno djelovala je samostalno na području domicilnog mjesta. Zbog toga je njena formacija bila šira od uobičajene, a zapovjedništvo su još činili: zapovjednik za vezu Antun Toth, za inženjeriju Nenad Vuksan, za ABKO 13 Robert Lovreković, za logistiku Zdravko Mužević, za sanitet Siniša Pavković i za intendanturu Boris Orešković.
Postrojba je smještena u Đački dom u Ivanić-Gradu, odakle je upućivana na obuku i na prve zadatke osiguranja i zaprečavanja prometnica i mostova na prilazima općini Ivanić-Grad, kao i druge zadatke po zapovjedi 56. bataljuna i Kriznog štaba općine Ivanić-Grad.

SVI U JEDNOM RATU

Dinamika formiranja pojedinih postrojbi prema potrebama 65. samb. nije ovisila samo o ljudskom, već i o materijalnom faktoru, ili točnije, količini i raspoloživosti naoružanja, opreme i drugih materijalno-tehničkih sredstava. Zbog dragovoljnosti, ljudski je faktor bio najmanji problem.
Balansirajući između želja i mogućnosti nakon formiranja kostura Zapovjedništva prišlo se proširenju pomoću kadrova koji su donekle obučeni na vojnim vježbama ili imaju završenu SRO  ili neku drugu vojnu naobrazbu.
Medu prvima koji su prema potrebama bili uključeni u Zapovjedništvo, bili su:
Pomoćnik zapovjednika za logistiku Zdravko Mužević, pomoćnik zapovjednika za obavještajne djelatnosti Zdravko Lojna, pomoćnik zapovjednika za Informativno-propagandnu djelatnost Dubravka Senčić, referent za operativne poslove Antun Toth, referent za operativno-nastavne poslove Zoran Bonjaj, referent za organizacijsko-mobilizacijske poslove Ivan Sokol.
Sa Zapovjedništvom, formiraju se jedinice logistike i tehničke službe čiji će broj i veličina rasti zajedno s rastućim potrebama bojne i postrojbi u sastavu.
Ivanićgradska 3. satnija u 56. bataljunu izdvaja se iz kutinskog sastava i stavlja pod zapovjedništvo 65. samb., ali sada kao njegova 1. satnija (l/65). Logično je da prva bude prva.
U sastav 65. samb. ulazi i inženjerijska desetina pod zapovjedništvom Branka Kakarića, koja je u tajnosti u srpnju formirala Policijska postaja Ivanić-Grad, za potrebe izrade i postavljanja minsko-eksplozivnih sredstava. Zajedno s desetinom inženjerije prve satnije ona postaje okosnica inženjerijskog voda čiji će zapovjednik postati Nenad Vuksan.

Masni Krapi 05

Također se formira desetina Vojne policije pod zapovjedništvom Marijana Lažete, koja će kasnije prerasti u vod Vojne policije.
Paralelno sa stvaranjem desetine Vojne policije, oformljuje se diverzantska grupa na čelu s Slavkom Grbavcem Jarom, koja će kasnije prerasti u Izvidačko-diverzantski vod.
Osniva se izvidnička desetina sa zapovjednikom Goranom Leškovićem.
Zapovijed za osnivanje 2. satnije (2/65) izdana je 08.09.1991. godine. Za zapovjednika je imenovan Goran Leš, a za zamjenika Robert Lovreković. Kompletno formiranje satnije završeno je u svega tjedan dana, zaključno s 15.09.1991. no iz objektivnih razloga (raspoloživost naoružanja i drugih MTS) pristupilo se parcijalnom podizanju njenih dijelova.
Potkraj rujna 1991. godine započelo je formiranje treće satnije (3/65). Iz već poznatih ograničavajućih razloga, najprije je formirano zapovjedništvo, a u listopadu je na temelju izjava o dragovoljnosti popunjeno 80 % sastava. Dakle, u tom periodu satnija je postojala samo na papiru. Za zapovjednika je imenovan Nenad Blaževic, a za zamjenika Dražen Komar.
Istodobno s formiranjem borbenih postrojbi, razvijaju se i protuzračna obrana, na čelu s Davor Janešom, desetina veze kojom zapovijeda Josip Pisnjak Pipica, te sanitetska desetina pod zapovjedništvom dr. Dinka Puntarica.
Iz pratećeg voda 1. satnije nastaju MB 15 120 mm i MB 82mm, kojom zapovijeda Zoran Cambala te protuoklopni vod pod zapovjedništvom Zorana Palčića.
Logističko osiguranje brzog razvoja velikog broja postrojbi bio je vrlo zahtjevan zadatak, pa je i logistika morala prijeći svoj razvojni put od voda do satnije. Opskrbu namirnicama vodio je Boris Oresković, pripremu hrane Zeljko Bobinec, a prometnu službu Dražen Bastalić.
PZO
Potkraj rujna, 65. Samb. ZNG Ivanić Grad praktički je formirana i tu je dostignuta i premašena brojčana snaga prvobitne formacije od 540 v/o, a zbog dogadaja koji će uslijediti prilikom borbene potrebe bojne, pristupit će se formiranju 4. (4/65), 5.(5/65) i 6. (6/65) satnije, koje će biti uvedene u borbena djelovanja tijekom siječnja i veljače 1992. godine. Početkom veljače 1992. godine, 65. samb.ZNG Ivanić-Grad ima privremenu formaciju od 1.112 v/o, odnosno dvostruko vise nego sto je planirano dokumentima od 07.08.1991. godine. Bila je to snaga kakvu u ono vrijeme nisu imale ni pojedine brigade HV-a.
Prema službenoj evidenciji, u tijeku postojanja 65. samb., kroz postrojbu je prošlo 1.476 bojovnika.