KRATKA VOJNA POVJESNICA IVANIĆ-GRADA I 10.SATNIJE IVANIĆ

srpanj 02, 2018 By: admin Category: Povijesna postrojba, Zanimljivosti, Zapisi

Utvrda za obranu prijelaza preko Lonje na području današnjeg Ivanić-Grada postojala je od kraja XIII. ili početka XIV. stoljeća. Sagradili su je zagrebački biskupi kao feudalni gospodari tada bogatog posjeda Ivanićke župe na području današnjeg Kloštar Ivanića.
Dolaskom Habsburgovaca na hrvatskougarsko prijestolje 1527. godine, a u ozračju nadolazeće osmanlijske opasnosti i deset godina kasnije turskog osvajanja središnje Slavonije, započinje jačanje sustava obrambenih utvrda pa tako i dogradnja male utvrde u Ivaniću. Uvidjevši da se Zagreb brani na vojnoj granici kralj Ferdinand I 154o. godine šalje u Ivanić jaku kraljevsku posadu. Mali biskupski kaštel bio je premalen za prihvat tolikog broja ljudi, pa su po kraljevu nalogu u Ivanić došli vojni graditelji koji započinju dogradnju dva nova bastiona koji su dovršeni 1553. godine. Te godine donesena je i odluka o sustavnom uređenju vojne granice. Između Save i Drave utemeljena je Hrvatsko-slavonska vojna granica koju su činile četiri kapetanije: Koprivnička, Križevačka, Đurđevačka i Ivanićka. Ivanić tada postaje zadnja predstraža obrane Zagreba i „ostataka nekada slavnog Hrvatskog kraljevstva“ na prvoj crti obrane kršćanskog svijeta i europske kulture. Posade u kapetanijama čine njemački plaćenici i haramije te hrvatski husari. Pripadnici Ivanićke kapetanije regrutirali su se i od preostalih starosjedilaca koji nisu izbjegli u sigurnije krajeve te domaćeg življa izbjeglog sa područja koje su osvojili Turci (haramije). Zanimljivi su nam popisi plaća časnika i vojnika iz 1577.g. i 1630.g. gdje nalazimo i dvadesetak prezimena koja i danas postoje na području Ivanić-Grada.
Ivanićkoj kapetaniji pripadaju utvrde u današnjem Ivanić-Gradu, Kloštar Ivaniću, Križu i Bosiljevu kod Čazme. Prvi kapetan Ivanićke kapetanije bio je Ivan Panavić, a jedan od konjaničkih kapetana u to vrijeme je i barun Ivan II Drašković, budući hrvatski ban.

Utvrda Ivanić-Grad

Ivanićka utvrda 1700. godine – Ratni arhiv u Beću

Još tijekom žestokih ratova s Turcima, habsburški carevi su počeli koristiti graničarske postrojbe za ostvarivanje svojih ciljeva po ozemlju Hrvatske, Habsburške carevine, ali i diljem Europe (Uskočki rat 1615-1617.g., u Istri, Tridesetogodišnji rat 1618-1648. u današnjoj Poljskoj i Njemačkoj).Uz sve to traje i neprekidni tzv. mali rat s Turcima sve do 1683.g. kada počinje Veliki turski rat koji završava 1699.g. uspostavom granice na Savi i Dunavu.
Nakon dva stoljeća izmjene otvorenog rata i primirja, koja nikad nisu bila mir u pravom smislu, ivanićka kapetanija, odnosno njeni kapetani i graničari ostavili su trajan trag u hrvatskoj povijesti, prvenstveno svojim ratnim pothvatima te očuvanjem ovog dijela Hrvatske pred turskim osvajačima, osiguravši da se u zaleđu odvija koliko-toliko normalan život civilne Hrvatske u ranom novom vijeku.
Protjerivanjem Turaka iz Slavonije i Hrvatske, počinje i preustroj Vojne granice i sve čvršće vezivanje pod upravu bečkog dvora. Tako se 1747.g. ukidaju kapetanije, a osnivaju pukovnije. Područje Ivanića ulazi u sastav Varaždinskog generalata, križevačke graničarske pukovnije, a u tvrđi Ivanić se ustrojava njezina 10. satnija. Unutar područja Varaždinskog generalata i križevačke pukovnije 10. satnija Ivanić graničila je na istoku i jugistoku s 9. satnijom Križ, na sjeveroistoku sa 6. satnijom Čazma, a na sjeveru, zapadu i jugozapadu s banskom Hrvatskom.
Zapovjedništvo pukovnije 1758.g. prelazi iz Križevaca u Bjelovar. Pukovnija od 1769. godine nosi brojčanu oznaku 64., a 1798. godine dobiva službeni naziv Nacionalna graničarska pješačka pukovnija broj 5. Preustrojem Vojne granice uvedena je i obvezna vojna odora, nalik na tadašnje austrijske i ugarske odore. Odoru, bajunetu i kožnatu opremu graničari su si morali sami nabaviti, odnosno kupiti od ovlaštenih osoba. Od države su dobivali samo puške i ratnu opremu.
U međuvremenu je područje 10. satnije Ivanić 1768.g. povećano za određena sela biskupskog posjeda Ivanić. Tako je definirano i područje pod zapovjedništvom 10. satnije Ivanić, koje obuhvaća slijedeća sela na području današnjih općina Kloštar Ivanić i Dubrava: Kloštar Ivanić, Lipovec, Šćapovec, Predavec, Bešlinec, Sobočani, Križci, Čemernica, Gornja Obreška, Donja Obreška, Marča, Lipovčani, Mostari, Marinkovec, Prnjavor, Cerina, Zvekovec, Cugovec, te na području današnjeg grada Ivanić-Grada: Gornji Šarampov, Donji Šarampov, Lonja, Prkos, Caginec, Derežani i Graberje.

Samo mjesto Ivanić-Grad dobiva oko 1770.g. povlašteni status vojnog trgovišta. Iako i dalje pod vlašću Varaždinskog generalata, Ivanić-Grad se razvija u važno obrtničko i trgovačko središte.
Iza 1790.g. i zapovjedništvo satnije premjestilo se u današnji Kloštar Ivanić, gdje se 1840.g. gradi i nova zgrada zapovjedništva satnije (današnja zgrada Općine Kloštar Ivanić).
Proglasom cara i kralja Franje Josipa I. od 8. lipnja 1871. ukinuta je Varaždinska Vojna granica i 5. Križevačka graničarska pješačka pukovnija. Na popudbenom području raspuštenih pukovnija, Križevačke i Đurđevačke, osnovana je 1. siječnja 1872. godine 16. Varaždinska pješačka pukovnija, sa zapovjedništvom u Bjelovaru. Pukovnija je bila dio 36. pješačke divizije, a od 1883. godine dio 13. zbora u Zagrebu. Sudjelovala je u zauzimanju Bosne i Hercegovine 1878.g. , te u Prvom svjetskom ratu od Srbije preko Ukrajine do Italije, odakle se krajem rata, u listopadu 1918., organizirano povukla u domovinu pod zapovjedništvom feldmaršala Svetozara Borojevića. Ukinuta je 1. travnja 1919., kad je u Bjelovaru osnovan 42. pješadijski puk Kraljevine SHS.

Udruga Povijesna postrojba Ivanić-Grada – 10. satnija Ivanić

U cilju očuvanja i promicanja bogate vojne povijesti Ivanića, a koja seže do Domovinskog rata, 2015. pokrenuta je inicijativa za osnivanjem povijesne postrojbe Ivanić-Grada pod nazivom 10.satnija Ivanić.
Za buduću odoru PPIG – 10. satnije Ivanić odabrana je prva propisana odora iz 1760. godine pronađena u povijesnim dokumetima.

 

Ista se sastoji od crne mađarske kape i crne marame, ugarskog bijelog kaputa sa šest zelenih obostranih ušivaka za mjedene kopće, bijelih hlača i crnih kožnatih niskih čizama te crvene kabanice obrubljene žutim ukrasom.
Zastava PPIG – 10. satnije Ivanić predstavlja kombinaciju pukovnijske zastave (Ordinairfahne) carice Marije Terezije i grba Udruge, na kojem je i najstariji grb Ivanić-Grada iz 14. stoljeća.
Pješački postroj PPIG – 10.satnije Ivanić započeo je sa svojim djelatnostima 03.lipnja 2016.g. u Ivanić-Gradu predstavljanjem prvih odora i zastave postrojbe.
Osnivačka skupština Povijesne postrojbe Ivanić-Grada 10. satnije Ivanić, koja se povijesno naslanja na 10. satniju 5. križevačke graničarske pukovnije iz 18. stoljeća, održana je u Ivanić-Gradu 27. srpnja 2016.
Udruga je najprije 2017. godine postala članica Zajednice udruga iz Domovinskog rata, a 17. ožujka 2018. godine na redovnoj Skupštini Saveza održanoj u Bakru Povijesna postrojba Ivani-Grada – 10.satnija Ivanić primljena kao 20. članica u Savez PPHV RH.
Povijesni postroj 10. satnije Ivanić danas broji 14 pripadnika: 1 časnika, 1 dočasnika i 12 gardista. Na 1. mimohodu povijesnih postrojbi u prigodi manifestacije „Petrovo u Ivanić-Gradu“ oni su 30. lipnja 2018. pred Nadzapovjednikom postroja, gradonačelnikom Ivanić-Grada Javorom Bojanom Leš i postrojem 12 povijesnih postrojbi iz cijele Hrvatske položili svećanu Prisegu.